Biblija je najvažnija knjiga ikada napisana. Jedini pravi Bog odlučio nam se otkriti kroz pisanu riječ. Predivno i ponizno!

Ipak, ponekad ju pogrešno tumačimo. Pogrešno shvaćamo ili pogrešno primjenjujemo istine koje nam je Bog dao. Iako postoje brojni razlozi, kroz vlastito sam iskustvo vidjela dva glavna problema koja se uvijek iznova javljaju.

Perspektiva – Prečesto čitamo Božju Riječ imajući naše vlastite ciljeve i svrhu na umu. No, Biblija je sva o Bogu. Kad ju čitamo gledajući kroz Njegove vječne svrhe, bolje ćemo razumjeti istinu Njegove Riječi.

Kontekst – Biblija može imati neograničene aplikacije, ali njezino značenje se nikad ne mijenja. Isto znači danas kao i kad je pisana. Da bismo razumjeli izvorno značenje, moramo obuhvatiti i razumjeti kontekst – odlomak, poglavlje, knjigu.

Evo 10 stihova koji se često pogrešno tumače zbog perspektive, konteksta ili oboje:

1. 1. Korinćanima 10,13

„Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. No vjeran je Bog, on neće dopustiti da budete kušani preko onoga što možete, nego će s kušnjom dati i ishod da je možete podnijeti.“

Mnogi kršćani tvrde kako je ovaj stih Božje „obećanje“ da nikad neće dopustiti da dožive više poteškoća nego što „mogu podnijeti“. Međutim, širi se odlomak (1. Korinćanima 10,1-13) bavi iskušenjima i našom sposobnošću da ih izdržimo. Bog obećava da će nam uvijek pružiti način da kažemo „ne“ iskušenju. Ustvari, Pavao je kroz iskustvo spoznao da će nam Bog dopustiti suočavanje s okolnostima „preko naše sposobnosti da ih izdržimo“ kako bismo se naučili pouzdati se u Njega (vidi 2. Korinćanima 1,8-11).

2. Izreke 22,6

„Odgajaj dijete putu kojim mu je ići; pa i kad ostari, neće odstupiti od njega.“

Pogrešno tumačenje Izreka 22,6 kao obećanja dovelo je do žalosti mnogih roditelja. Knjiga Izreka je mudrosna književnost, koja nudi opća načela za uspješan život. Izreke nisu obećanja. Radije ih upotrijebimo kao alat za mudro roditeljstvo i donošenje odluka, a našu djecu povjerimo našem vjernom Bogu!

3. Matej 7,1

„Ne sudite, da ne budete osuđeni!“

Je li sav „sud“ pogrešan? Isus je osuđivao oštro, kritično „suđenje“ motivirano samopravednim, licemjernim stavom. No, u čitavom Pismu, Bog jasno zapovijeda kršćanima da u ljubavi ukazuju na grijeh i potiču jedni druge na svetost. Nije na nama da određujemo nečije motive, ali je naša odgovornost da blago identificiramo ponašanje koje je Bog već osudio „grijehom“. Cilj je pomiriti tu osobu s Bogom i drugima te spriječiti grijeh od širenja (Matej 18,15-17; 1. Korinćanima 5,5-7; Hebrejima 12,15; Jakovljeva 5,19-20).

4. Psalam 37,4

„I uživaj u GOSPODU, i ispunit će ti želje srca tvojega!“

Ako pronalazim radost u Bogu, hoće li ispuniti moj život sa svime što cijenim i u čemu uživam? Stanite – sjetite se konteksta i fokusa. U ovom psalmu, David je proučavao staro pitanje o tome zašto izgleda kao da zli ljudi napreduju, dok se pravednici često bore. David je pisao kako bi potaknuo svoje čitatelje – i nas – da proširimo našu perspektivu, da živimo u svjetlu vječnosti i usmjerimo nadu u Božje vječne svrhe. Kad se predamo (uživamo u) Božjim sposobnim rukama, naša će želja da pravednost prevlada biti ostvarena u Njegovo vrijeme.

5. Jakovljeva 1,2-3

„Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost.“

Pretpostavljamo da je Jakov mislio kako možemo naći radost u Kristu usprkos našim kušnjama. To ima više smisla! Ipak, Jakov je zapravo rekao – i mislio – zbog naših kušnji. Iako se Bog jako brine za naše fizičke okolnosti, Jakov je znao da On koristi kušnje kako bi pročistio našu vjeru i učinio nas više poput Isusa. To je nešto čemu se trebamo radovati!

6. Matej 18,20

„Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.“

Ako uzmemo u obzir samo ovaj stih, možemo pomisliti da je Isus s nama samo kada smo s drugim vjernicima. Ali kontekst šireg odlomka je crkvena disciplina. Kada drugi vjernik griješi, ako ne posluša jednog, dvojicu ili trojicu vjernika, oni trebaju donijeti problem pred crkvu (Matej 18,15-20).

7. Rimljanima 8,28

„Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani.“

Kontrolira li Bog sve okolnosti našega života kako bi nam se sve posložilo kako treba? Poduzmimo korak unatrag i shvatimo slavnu istinu Rimljanima 8,28. Kao prvo, ovo obećanje nije za sve ljude, samo za kršćane koji vole i slijede Isusa. Drugo, u širem kontekstu (Rimljanima 8,18-39), Pavao nas podsjeća da iako moramo privremeno podnositi zemaljsku patnju, Bog kroz nju djeluje kako bi kontinuirano razvio svoj veći, vječni plan za nas (Rimljanima 8,28-30 ). „Dobro“ na kojem Bog radi nije privremeni, zemaljski „uspjeh“, već vječna svrha da budemo „suobličeni liku“ Isusa (Rimljanima 8,29).

8. Habakuk 1,5

„Pogledajte među narode i promotrite, i čudom se čudite! Jer djelo ja činim u vaše dane, djelo za koje ne biste povjerovali kad bi vam se pripovijedalo.“

Ako čitamo ovaj stih zasebno, možemo vjerovati da će Bog učiniti nešto predivno i slavno pred našim očima. Pa, On je to definitivno učinio, ali vjerojatno ne ono što biste očekivali. Bog je poslao proroka Habakuka da izrekne sud na Izrael zbog odbacivanja od Boga. Bog je namjeravao nešto predivno, poslati brutalnu naciju Babilon da osvoji Njegov narod i odvede ga u zatočeništvo. Ovaj stih treba stajati kao snažan podsjetnik da Bog disciplinira svoju djecu.

9. Jeremija 29,11

„Jer ja znam namisli što sam ih ja s vama namislio, riječ je GOSPODNJA, namisli mira, a ne zla, da vam dadnem budućnost i nadu.“

Ovaj je stih definitivno obećanje. No, to je obećanje za određene ljude u određeno vrijeme. Kroz proroka Jeremiju, Bog je obećao da će nakon predodređenog egzila u Babilon, Izrael vratiti u Obećanu zemlju. Često zloupotrebljavamo obećanja. I premda Bog daje mnoga obećanja svim vjernicima, ovo određeno obećanje nije jedno od njih.

10. Filipljanima 4,13

„Sve mogu u onomu koji mi snagu daje — Kristu.“

Filipljanima 4,13 vjerojatno je najviše pogrešno korišteni stih u Bibliji. Izvlačimo ga iz konteksta i držimo kao Božju obvezu da osnažimo naše planove i snove. Ipak, Pavao je pisao o zadovoljstvu bez obzira na zemaljske okolnosti. Mogao je izdržati svaku poteškoću ili fizičku potrebu kroz jačanje u Kristu. O, da, Filipljanima 4,13 jest veliko obećanje! Isus će nam dati snagu koju trebamo da izdržimo očajničku potrebu. Njegova snažna prisutnost bit će s nama u svim teškim okolnostima.

Autorica: Kathy Howard; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com

IMAŠ KOMENTAR?