Sva imena koja su zapisana u Knjizi života su tamo od postanka svijeta. U većini situacija u kojima je Janjetova Knjiga života spomenuta, ona je zapisnik onih koji su izabrani za spasenje od početka.

Na nekoliko mjesta u Pismu naići ćemo reference na ”Knjigu života” ili ”Janjetovu Knjigu života”. Što je to i zbog čega je važno o ovome nešto znati?

1. Postojala je i Knjiga života Staroga zavjeta

Knjiga života Staroga zavjeta je bila zapisnik teokratske zajednice građana Izraela. Zapisano ime u tu knjigu ukazivalo je na privilegije sudjelovanja u blagoslovima teokratskog dijela, dok bi isključivanje iz knjige značilo lišavanje blagoslova. Drugim riječima, ta knjiga je označavala prava za izraelski narod. (Izlazak, 32, 32; Psalam 69, 28; Izaija 4,3)

„Drugi dan reče Mojsije narodu: “Teško se ogriješiste. Zato ću uzaći Gospodu. Može biti da izmolim oproštenje za grijehe vaše.” Tako se vrati Mojsije natrag Gospodu i reče: “Ah, teško sagriješi narod ovaj, napravivši sebi boga od zlata. Ipak mu sada oprosti grijeh njegov. Ako nećeš, onda me radije izbriši iz knjige, koju vodiš“. (Izlazak 32, 30-32)

2. Nisu sve Božje ”knjige” Janjetova Knjiga života.

Značenje ”knjige” se isto tako koristio kako bi se prikazao Božji sveobuhvatni proglas: dani svačijeg života su zapisani u Božju ”knjigu” čak i prije nego što se netko rodi:

„Oči me tvoje vidješe kao zametak bezličan; u knjizi su tvojoj zabilježeni svi dani, što su bili unaprijed određeni, kad ih još nije bilo ni jednoga“. (Psalam 139, 16)

Ipak ovo nije isto što i Janjetova Knjiga života. Postoji isto tako spomen o knjizi suda u kojoj su zapisana sva čovjekova djela. Ta knjiga služi kao pokazatelj kako će tko biti suđen:

„I vidjeh mrtvace velike i male, gdje stoje pred prijestoljem; i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i suđeni biše mrtvaci po onome, što je napisano u knjigama, po djelima njihovim“. (Otkrivenje 20,12)

Ali, ovo opet nije ista knjiga kao Janjetova Knjiga života u koju su zapisana imena vjernih prije postanka svijeta.

PROČITAJTE: Što je to Knjiga života i čija imena su u njoj zapisana?

3. U Janjetovoj Knjizi života su zapisani oni koji jesu (i oni koji će tek biti) spašeni.

U većini situacija u kojima je Janjetova Knjiga života spomenuta ona se spominje kao zapisnik onih koji su odabrani za spasenje od početka. Ne radi se o privremenim ili zemaljskim blagoslovima, već o sudjelovanju u beskonačnom Kraljevstvu Božjem kao sudionik vječnoga života. Na primjer:

„Nego pristupiste gori Sionskoj i gradu Boga živoga, Jerusalemu nebeskome, i mnogim tisućama anđela i crkvi prvorođenaca, koji su napisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima savršenih pravednika“. (Hebrejima 12, 22-23)

„I neće u njega ući ništa nečisto, i koji čini, što je gad i laž, nego samo, koji su zapisani u knjizi života Janjeta“. (Otkrivenje 21, 27)

4. Samo su izabrani zapisani u Knjizi.

U nekoliko tekstova čitamo kako nisu svi, već samo odabrani zapisani u Knjizi života. U Otkrivenju je sintagma ”stanovnik zemlje” ili ”onaj koji stanuje na zemlji” standardna oznaka za nevjerne. To su oni koji štuju Zvijer (Otrkivenje 13,8a) „i njihova imena nisu zapisana prije nastanka svijeta u Knjigu Janjeta koje je bilo zaklano“. (Otrkivenje 13,8b) To znači da se za one čija su imena zapisana prije nastanka svijeta može jednostavno reći da su oni odabrani. (vidi Efežanima 1,4)

5. Pavao navodi važne stvari o ovoj Knjizi u Poslanici Filipljanima.

Pavao svojim suradnicima govori „o onima čija su imena zapisana u Knjizi života“ (Filipljanima 4,3):

„Evodiju opominjem i Sintihu molim, da jedno misle u Gospodinu. Da, molim i tebe, vjerni druže, zauzmi se za njih, koji se u evanđelju trudiše s menom i s Klementom i s ostalim suradnicima mojim, kojih su imena u knjizi života“! (Filipljanima 4, 2-3)

Čini se da je ovo temelj na kojemu Pavao traži da se svi oni nauče voljeti u jedinstvu, pogotovo dvije žene u Filipima koje su bile u nekoj vrsti sukoba (Evodija i Sintiha). Oni koji su božanski odabrani i koji su, bez obzira što zaslužuju vječnu patnju, izabrani od Boga da dobiju vječni život, bi na to trebali odgovoriti tako da rade sve što je u njihovoj moći kako bi se slagali i radili u slozi za dobrobit Evanđelja.

PROČITAJTE: JEDNOM SPAŠEN, ZAUVIJEK SPAŠEN: Može li kršćanin izgubiti svoje spasenje?

6. Sva imena koja su zapisana u Knjizi života su tamo od postanka svijeta.

Ovo vidimo u Otkrivenju 13,8 i 17,8. Postoje dva načina prevođenja Otkrivenja 13,8 i oba su gramatički moguća:

I poklonit će joj se svi, koji stanuju na zemlji, kojima ime nije zapisano u knjizi života Janjeta, koje je žrtvovano, od postanja svijeta“.

Oni ju obožavaše, svi oni koji nastanjivaše zemlju, svi oni čije ime nije upisano, od početka svijeta, u knjigu života žrtvovanog janjeta“.

Usporedna izjava u Otkrivenju 17,8 govori da je ovo točno. Ondje čitamo:

Zvijer, koju si vidio, bijaše i nije, i izaći će iz bezdana, i otići će u propast; i divit će se, koji stanuju na zemlji, kojima nije ime napisano u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bijaše, i nije više, i opet će doći“.

Isto tako, sigurno je da je Janje Božje, „koje je predodređeno prije postanja svijeta, a javio se u posljednja vremena zbog vas“ (1. Petrova 1, 20) i da „njega ste određenom odlukom i predznanju Božjem predali i rukama bezbožnika pribili ga križ i ubili“. (Djela 2, 23) Što bi u teološkom smislu moglo značiti da je Janje Božje zaklano prije početka svijeta? Svrha ovoga teksta je da kaže kako ljudi štuju Zvijer jer njihovo ime nije zapisano u Knjizi života. Zbog toga su oni prevareni od Zvijeri.

Janjetova Knjiga života
Foto: Pixabay

7. Vi ne vjerujete u Isusa kako bi vaše ime bilo zapisano, već zato što je ono već zapisano.

Ljudi često pitaju što je ono što netko treba učiniti kako bi njegovo ime bilo zapisano u Knjizi života. Može li netko čije ime nije zapisano učiniti nešto, kao što je recimo vjerovati u Isusa, kako bi onda njegovo ime bilo zapisano u Knjigu? Odgovor na prvo pitanje je – ništa. Odgovor na drugo pitanje je – ne. Imena su zapisana u Knjigu prije nastanka svijeta. To je učinio Bog svojom milošću i suverenošću. Ne vjerujete u Isusa kako bi vaše ime bilo zapisano u Knjigu života. Vjerujete u Isusa jer vaše ime već jest zapisano u Knjigu života. Onima koji ne vjeruju otvoreno u Isusa kažemo neka se pokaju u vjeruju. Ako to učinu, to je tako jer su njihova imena zapisana u Knjizi života prije nastanka svijeta.

Drugim riječima, nikome neće u jednom trenutku u povijesti njegovo ime biti zapisano kao rezultat nečega što je on učinio ili vjerovao. Vjera u Isusa je plod toga što je nečije ime zapisano u Knjigu života, a ne uzrok.

8. Bog je odabrao ne otkriti nam čija su imena zapisana u Knjizi života.

To se nas ne tiče i mi se time ne bi trebali zamarati. Ono što je Bog otkrio jest odgovornost svakoga od nas da se pokaje i da vjeruje u Evanđelje. Ako osoba ne vjeruje u Evanđelje, ona može za to kriviti samo sebe. Ako vjeruje, zbog toga treba slaviti Boga.

Nitko od nas nije zaslužio da njegovo ime bude zapisano u Knjizi života. Svatko od nas zaslužuje vječnu propast. Jedini razlog zbog kojeg su imena grešnika, koji zaslužuju vječne muke, zapisana u Janjetovoj Knjizi života prije postanka svijeta jest iz razloga što je Bog velikodušan i milostiv i i što za svoga Sina želi Mladenku koja će uživati u Njegovoj prisutnosti cijelu vječnost. Da je Bog odlučio da ničije ime ne bude zapisano u Knjizi života, On time ne bi nikome učinio nepravdu.

9. Postoje rasprave o tome mogu li se imena iz Knjige života obrisati.

Je li moguće da nečije ime bude obrisano iz Knjige života? Neki se pozivaju na Otkrivenje 3,5 i kažu da jest. Colin Hemer govori o popularnom običaju iz stare Grčke prema kojemu su imena osuđenih kriminalaca bila obrisana iz građanskih zapisa prije nego što su oni bili pogubljeni. Grčka riječ za obrisati je ”exaleiphein”, a radio se o tehničkom terminu za takvu degradaciju. Iako se ovo čini zanimnjivim, ipak bismo trebali vidjeti što Biblija kaže o ovome.

S jedne strane, Isus je možda rekao da je moguće za grešne kršćane (kao što su bili oni iz Sarda) da ne uspiju pobijediti grijeh i da zbog toga izgube svoje mjesto u Knjizi života. Njihova imena, koja su već zapisana, će biti obrisana, što će označavati gubitak njihovog spasenja.

PROČITAJTE: Može li netko biti upisan pa izbrisan iz Knjige života?

Drugi kažu da brisanje imena ne znači gubitak spasenja

Drugi kažu da se gubitak imena iz Knjige života ne odnosi na spasenje. U Otkrivenju 3,1 Isus ljudima iz Sarda govori da imaju ime u smislu da su živi, to jest da imaju reputaciju po tome što su duhovno izdržljivi. To znači da su ti ljudi spašeni, ali da će u Kraljevstvu Božjem imati niske pozicije. Znači ne radi se o gubitku spasenja već o gubitku određene pozicije koja bi im u suprotnom pripala. Ono što netko gubi time što mu se briše ime iz Knjige života jest vječna nagrada u Kraljevstvu.

Nekoliko čimbenika dovode do zaključka kako Ivan govori da pravi kršćanin ne može izgubiti spasenje.

Trebali bismo početi tako što ćemo reći da sva obećanja za one koji nadvladaju grijeh su stvorena u smislu da nitko onaj tko dobije spasenje ga više ne može izgubiti (vidi 1. Ivanova 2,7; 11; 17; 26-27; 33-12; 21). To ne znači da kršćanin ne može pasti i teško griješiti. Navodi u ovih sedam pisama govore drugačije. Bez obzira na to, dokaz istinske, spasonosne vjere je ustrajnost (to jest nadilaženje, 1. Ivanova 2,19).

Ako se pitamo zbog čega je ovo obećanje obavijeno negativnim izrazima, odgovor je očit: Isus nije mogao reći „napisati ću njegovo ime u Knjigu života“ zbog toga što su imena ustrajnih (ili odabranih) već zapisana u knjizi prije početka svijeta (vidi Otkrivenje 13, 8; 17,8). U Bibliji nigdje ne piše o tome da će nečije ime biti dodatno zapisano kao nagrada zbog vjernosti i ustrajnosti. Umjesto toga, vjernost i ustrajnost su dokazi plodova toga što je nečije ime već zapisano. Oni koji štuju Zvijer to rade jer njihova imena nisu zapisana u Knjizi vječne prošlosti. (13,8; 17,8)

U Otkrivenju su opisane dvije skupine ljudi.

U Otkrivenju 13,8 i 17,8 jasno piše da postoje dvije skupine ljudi. S jedne strane imamo ljude čija imena nisu zapisana u Knjigu života i koji štuju Zvijer. Druga skupina su ljudi čija imena jesu zapisana u Knjigu života, zbog čega oni odbijaju klanjati se Kristovom neprijatelju. Nigdje ne piše ništa o trećoj skupini, odnosno o onoj skupini čija imena su zapisana u Knjizi vječne prošlosti, ali čija su imena zbog toga što su štovali Zvijer, obrisana.

Ili kako John Piper to objašnjava: „to što su naša imena zapisana u Knjigu života od početka svijeta znači da će nas Bog čuvati od pada i da će nam osigurati ustrajnost i vjernost prema Njemu. To što ste zapisani u Knjizi života znači da se nećete odmetnuti“. Isto tako, zapisano ime znači da se Bog posvetio tomu da čuva vaša srca tako da ćete nadvladati i ustrajati protiv Zvijeri i nećete pokleknuti tomu da primite njezin pečat i da slavite Zvijer.

Oni koji štuju Zvijer to čine jer njihova imena nisu zapisana u Knjizi. Ime zapisano u Knjizi od vječne prošlosti jamči život koji nadvladava, koji ustraje i vjeru koja pobjeđuje. Piper to skraćuje:

„Ovo odgovara Otkrivenju 3,5. Pobjeda koja je potrebna u 3,5 je zajamčena 13,8 i 17,8. Ovo nije u suprotnosti ništa više sa onime kada Pavao govori „Tako, ljubljeni moji, kao što svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma, kad nijesam kod vas, radite o spasenju svojemu sa strahom i drhtanjem! Jer Bog je, koji čini u vama, da hoćete i izvršite, kako mu je ugodno“. (Filipljanima 2, 12-13)

Nije glupost reći izjavu da ako nadvladamo, Bog neće obrisati naše ime (3,5) ili reći utvrđeno: ako je tvoje ime zapisano, ti ćeš nadvladati (13,8 i 17,8). Božji zapisani moraju nadvladati i nadvladati će. S jedne strane tu je naša odgovornost, a s druge tu je Božja suverenost“.

Njegova Riječ je obećanje sigurnosti onima koji nadvladavaju, a ne prijetnja nesigurnosti onima koji padaju.

Stoga, ova Isusova objava je obećanje odabranima da ih ništa nikada (koristi dvostruku negaciju) neće moći spriječiti kako bi posjedovali vječno nasljeđe koje im je određeno. Drugim riječima, trebamo paziti na ono što Isus ne govori. On ne govori da će netko biti obrisan iz Knjige života. Umjesto toga, On govori da oni koji nadvladavaju neće biti obrisani. Njegova Riječ je obećanje sigurnosti onima koji nadvladavaju, a ne prijetnja nesigurnošću onima koji padaju. I opet, Isus nigdje ne govori da će se imena zapisanih u Knjizi obrisati.

Koja radost! Koja udobnost! Kakvo je zadovoljstvo slaviti Ga i služiti Mu. Isus moje ime nikada neće obrisati iz Knjige života.

10. U usporedbi s time da je vaše ime zapisano na nebesima sve ostalo je ništa.

U čemu najviše uživate? Što je ono što u vaša srca donosi najveću i najsnažniju radost? Sigurna sam da bi mnogi od nas rekli da su to naše obitelji, možda naša djeca. Drugi će reći da je to njihovo zdravlje, prijatelji i dobar bankovni račun. Naravno, kršćani previše razmišljaju o tome kako ne bi rekli nešto kao, „moja najveća radost je u tome što poznajem Isusa i što znam da ću provesti vječnost s Njim“. Drugi će navesti to što smo djeca Božja, ili to što smo opravdani i proglašeni pravednima u odnosu na Boga po vjeri u Isusa. Popis odgovora može biti beskrajan.

Učenici su imali ”pomaknutu” radost.

Postojao je događaj kod kršćana iz prvog stoljeća koji je doveo do ovog pitanja. To se može pronaći u Luki 10. Tada je Isus poslao 72 učenika, ne apostole, već obične sljedbenike kao što smo ja i ti. Rekao im je neka idu liječiti bolesne i neka govore o prisutnosti Božjeg Kraljevstva. Kada su se vratili k Isusu i rekli Mu što se dogodilo, čitamo:

Puni radosti vratiše se sedamdeset i dvojica i izvijestiše: “Gospodine, i zli dusi pokoravaju nam se u ime tvoje.” On im reče: “Vidjeh sotonu, gdje spade s neba kao munja. Eto, dadoh vam vlast da stupate preko zmija i skorpiona i preko svake neprijateljske sile; ništa vam neće moći nauditi“. (Luka 10, 17-19)

Mogu razumjeti zbog čega su učenici bili toliko ispunjeni radošću. Sjajna stvar je prikazivati Isusov autoritet i svezivati demonske duhove. Ali tada Isus govori:

Ali se ne radujte tomu, što vam se dusi pokoravaju; nego se radujte, što su vaša imena zapisana na nebesima“. (Luka 10, 20)

Isus ne kaže da je pogrešno radovati se što imamo autoritet nad demonima. Ovo je bio uobičajen način govora u biblijskim vremenima. On govori da je činjenica što možete vezivati demone u usporedbi s time što vam je ime zapisano na nebu gotovo ništa.

Autor: Sam Storms; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com