4 načina kako usmrtiti seksualni grijeh koji nas uznemiruje

Nevjernici nemaju nikakvih ‘problema’ kada je u pitanju sklonost prema istom spolu. Bar ih ja nisam imala. Moja ljubav prema ženama dogodila se bez ikakvih poteškoća.

Nisam oduvijek bila lezbijka, ali sam u svojim kasnim dvadesetima upoznala svoju prvu lezbijsku partnericu. Navukla sam se na taj stil života i vjerovala da sam pronašla samu sebe. Seks sa ženama je postao dio mog života i identiteta, ali to nije bio jedini dio – i nije uvijek bio najveći dio.

Jednostavno sam preferirala sve vezano za žene: njihovo društvo, njihov razgovor, njihovu prisutnost i konture njihovog/našeg tijela. Željela sam se ugnijezditi, stvoriti kuću i dom, i izgraditi lezbijsku zajednicu.

Kao nevjernica, profesorica engleskog jezika, zagovornica postmodernizma i poststrukturalizma, te protivnica svih metapripovijesti (poput kršćanstva – što bih svakako dodala u to vrijeme), pronašla sam mir i svrhu u svom životu kao lezbijka i kao dio queer zajednice koju sam pomogla izgraditi.

Obraćenje i zbunjenost

Tek kad sam upoznala svog uskrslog Gospodina, prvi puta sam osjetila sram radi svojeg grijeha, svoje seksualne sklonosti i svoje seksualne prošlosti.

Obraćenje je sa sobom donijelo hrpu raznovrsnih osjećaja, u rasponu od slobode do sramote. Obraćenje me također ostavilo zbunjenom. Dok je potpuno jasno da Bog zabranjuje seks izvan biblijskog braka, nije mi bilo jasno što učiniti sa složenom matricom mojih želja i sklonosti, osjetljivošću i samospoznajama koje su se poremetile unutar mene i još uvijek me definirale.

Što je grijeh seksualnog prijestupa? Seks? Identitet? Koliko je duboko pokajanje trebalo ići?

Susret s John Owenom

U ovim novootkrivenim borbama, jedan prijatelj mi je preporučio da pročitam trio knjiga (sada poznatih pod naslovom Prevladavanje grijeha i kušnje) jednog poznatog teologa iz sedamnaestog stoljeća po imenu John Owen.

U početku sam bila uvrijeđena kada sam shvatila da ono što sam ja smatrala svojim identitetom, John Owen naziva „grijehom koji prebiva u meni“. No, nastavila sam čitati. Owen me naučio da se grijeh u životu vjernika očituje na tri načina, a to su: deformacija koja dolazi od izvornog grijeha, odvraćanje od Boga koje dolazi od svakodnevnog prakticiranja grijeha i obeshrabrenje zbog stalne prisutnosti grijeha koji prebiva u nama.

U konačnici, koncept grijeha koji prebiva u meni osigurao je prozor da vidim kako je Bog namjeravao moju sramotu zamijeniti s nadom. Doista, razumijevanje Johna Owena o grijehu u nama je karika koja nedostaje u našoj trenutnoj kulturnoj konfuziji o tome što seksualni grijeh jest – i što učiniti po tom pitanju.

Kao vjernici, žalimo se zajedno s Pavlom: „Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni“ (Rimljanima 7,19-20). No, nakon žaljenja, što trebamo učiniti? Kako bismo trebali gledati na grijeh koji je postao svakodnevni dio našeg identiteta?

Owen je to objasnio sa četiri odgovora:

  1. Izgladnite ga

Grijeh koji prebiva u nama je parazit, koji jede ono što radite. Božja riječ je otrov za grijeh kada ju prihvati srce koje je Duh Sveti učinio novim. Ono što trebate je izgladniti grijeh koji prebiva u vama hraneći se duboko njegovom Riječju. Grijeh ne može prebivati u njegovoj Riječi. Stoga, svoje srce i misli ispunite Biblijom.

Jedan od mojih načina je pjevanje Psalama. Pjevanje Psalama je za mene snažan vid predanosti koji mi pomaže promijeniti moju volju u Božju, a istovremeno upamtiti njegovu Riječ. Mi izgladnjujemo grijeh koji prebiva u nama čitajući Bibliju sveobuhvatno, čitajući dugačke odjeljke i cijele biblijske knjige u jednom dahu. To nam omogućuje da vidimo Božju providnost na djelu u cjelini.

  1. Nazovite grijeh pravim imenom

Sada kada je grijeh u kući, nemojte kupiti ogrlicu i povodac, i nazvati ga slatkim imenom. Nemojte grijeh „prihvatiti“ kao bezopasnog ljubimca. Umjesto toga, priznajte da je u pitanju zao prijestup i otarasite ga se! Čak i ako ga volite! Ne možete pripitomiti grijeh time što ste ga prihvatili u svoj dom.

Nemojte stvarati lažni mir. Nemojte pronalaziti izgovore. Nemojte postati sentimentalni u vezi grijeha. Nemojte izigravati žrtvu. Nemojte živjeti u pravednosti zasnovanoj na izgovorima. Ako u svoju kuću donesete bebu tigra i nazovete ga Čupko, nemojte se iznenaditi ako se jednog dana probudite, a Čupko vas jede živoga. Tako grijeh radi, a Čupko zna svoj posao. Ponekad grijeh vreba i čeka priliku desetljećima, obmanjujući grešnika da misli kako stvarno sve ima pod kontrolom, sve dok se ne otrgne s lanca, te uništi sve što ste gradili, njegovali i voljeli.

Budite mudri u vezi principijelnih grijeha u vašem životu i nemojte ih maziti. I zapamtite da ako ste u Kristu, grijeh nije nikada „ono što vi jeste“. U Kristu ste sin ili kćer Kralja; vi ste iz kraljevske obitelji. Vi se borite s grijehom jer deformira vaš pravi identitet, ali vas ne definiraju ti izvorni grijesi kojih ste svjesni i koji su svakodnevno prisutni u vašem životu.

  1. Usmrtite grijeh koji u vama prebiva

Grijeh nije samo neprijatelj, kaže Owen. Grijeh je nepomirljiv s Bogom. Neprijatelji se mogu pomiriti, ali ne postoji nada za pomirenje bilo čega što je nepomirljivo s Bogom. Sve što je nepomirljivo s Bogom mora se usmrtiti. Naše borbe s grijehom nas dovode bliže u jedinstvo s Kristom. Pokajanje su nova vrata u Božju prisutnost i radost.

Doista, naš identitet je u tome da budemo razapeti i uskrsnuti s Kristom.

„Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.“ (Rimljanima 6,4-6)

Sotona će grijeh koji prebiva u nama koristiti kao ucjenu, tvrdeći da ne možemo biti u Kristu a griješiti u srcu ili tijelu na ovaj način. U tim trenucima ga podsjećamo da je u pravu samo u vezi jedne stvari: naš grijeh je uistinu grijeh. To je doista pobuna protiv Boga i ništa drugo.

Ali Sotona je totalno u krivu u vezi najvažnije stvari. U pokajanju, mi stojimo u uskrslom Kristu. I grijeh kojeg smo počinili (i kojeg ćemo počiniti) je pokriven njegovom pravednošću. No, moramo se boriti. Kada ostavimo grijeh na miru, kaže Owen, znači da dopuštamo grijehu da raste – „ne pobijediti znači biti pobijeđen“.

  1. Svakodnevno njegujte svoj novi život u Kristu

Bog nas ne ostavlja da se borimo sami u sramoti i izolaciji. Umjesto toga, snagom Duha Svetoga duša svakog vjernika je „oživjela“. Oživljavanje nadopunjuje obamrlost (usmrćenje), te nam na taj način omogućuje da vidimo široki kut posvećenja, što uključuje dva aspekta:

1) Oslobođenje od želje za tim specifičnim grijesima, doživljeno kada nam milost u poslušnosti da „snagu nove ljubavi koja može izbaciti ono što je nečisto“ (Thomas Chalmers).

2) Poniznost zbog činjenice da svakodnevno s neba trebamo konstantni protok Božje milosti, i da bez obzira koliko nas grijeh želi zavesti, sakrivanje našeg grijeha nikad nije rješenje. Doista, želja da sami budemo dovoljno jaki, kako bismo mogli živjeti neovisno od Boga, prvi je grijeh, suština grijeha i majka svih grijeha.

Owensova karika koja nedostaje je samo za vjernike. On kaže: „Osim ako osoba nije obnovljena (nanovo rođena), osim ako nije vjernik, svi pokušaji da se umrtvi grijeh su bezuspješni. Uzalud će pokušavati koristiti različite lijekove, jer neće ozdraviti.“

Što bi onda nevjernik trebao činiti? Zavapiti Bogu za Duha Svetog koji će mu dati novo srce i obratiti njegovu dušu: „umrtvljenje grijeha nije stvar kojom se bavi neobraćeni čovjek. Bog ih na to ne poziva. Njima treba obraćenje, i to obraćenje čitave duše, a ne umrtvljenje ovog ili onog vida požude.

Oslobođeni za radost

Knjige Johna Owensa su mi pomogle da uvidim kako i zašto su obećanja seksualnog ispunjenja po mojim uvjetima u suprotnosti od onoga što sam nekada žarko vjerovala. Umjesto slobode, moj je seksualni grijeh bio ropstvo. Ovaj puritanac iz sedamnaestog stoljeća mi je otkrio kako su moja lezbijske želje i sklonosti bili ubojice radosti sa smrtnim ishodom.

Danas stojim u dugom nizu vjernih žena – nizu Marije Magdalene. Evanđelje je došlo s milošću, ali zahtijeva nepomirljivi rat. Negdje na ovom krvavom bojištu Bog mi je dao nevjerojatnu želju da postanem pobožna žena, pokrivena Bogom, zaštićena njegovom Riječi i njegovom voljom. Ova želja se pretvorila u još jednu želju: ako Gospodin želi, da postanem pobožna žena svom budućem pobožnom mužu.

A onda sam shvatila.

Jedinstvo s uskrslim Kristom znači da je sve ostalo pribijeno na križ. Nisam se mogla vratiti u prijašnji život ako bih to htjela. U početku, ovo je bilo zastrašujuće, ali kada sam se zagledala duboko u ponor svog očaja, našla sam mir.

Uz mir, spoznala sam da je Evanđelje uvijek ispred nas. Dom je uvijek ispred. Samo uz Božju predivnu milost danas sam dio Božje izabrane obitelji, u kojoj Bog brine o detaljima moga dana, matematičkim lekcijama ili prosipanom tjesteninom sa sirom, a najviše od svega, brine o ljudima, nositeljima slike njegove dragocjene milosti, čovjeku koji me zove voljenom i djeci koja me zovu majkom.

Autorica: Rosaria Champagne Butterfield; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org