Romantična ljubav je super, ali nam je potrebno više od romantične ljubavi kako bi bili zdravi ljudi.
Volim svoju ženu. Ona je izvanredna, pobožna, i divna žena. Presretan sam što sam oženjen njome i što smo zadnjih deset godina proveli rastući zajedno. No, očekivati od nje da ispuni sve moje društvene potrebe, bilo bi nevjerojatno nepošteno prema njoj. Romantična ljubav je predivan Božji dar, ali sve naše društvene potrebe se ne mogu zadovoljiti u jednoj vezi. Trebamo više od romantične ljubavi kako bismo bili sretni.
Postoji mnogo klišeja o ljubavi. “Ljubav je sve što nam treba.” “Oženio sam se svojom najboljom prijateljicom.” Pjesme pozivaju parove u mentalitet ’’mi protiv svijeta”. Ali ti klišeji su zablude, i u konačnici štete odnosu. Romantična ljubav ima prekrasnu svrhu, ali ne može učiniti više nego što je stvorena da učini. Ona ne može nadomjestiti ulogu drugih prijateljstava.
Zašto trebamo ljubav prijatelja?
Najmanje pet razloga daje potporu mojoj tvrdnji da romantična ljubav nije dovoljna za ispunjen život.
- Bračni odnosi postoje za nešto izvan njih samih.
Brak nije stvoren da bude samodovoljan. U svom članku “Brak za opće dobro”, James K. A. Smith lijepo piše o nezaobilaznoj sebičnosti našeg modernog poimanja braka:
’’Doista, mitovi koji okružuju vjenčanja gotovo osuđuju brakove na propast. Vjenčanja se vrte oko romantičnog “spajanja” dvaju ljubavnika koje su ’zvijezde spojile’, kao da je brak produžetak dubokog gledanja jedno drugom u oči – s još nekim pogodnostima. No, čak i tada, moja supruga je ta koja me vidi, koja će zadovoljiti moje potrebe, ispunit će moje želje, “učinit će me cijelim.” Čak i naše romantično spajanje postaje oblik samoljublja.’’
Prečesto spuštamo romantičnu ljubav na razinu vlastitog interesa. Brak se promatra, u ovakvom kontekstu, kao samodovoljna zajednica. Ali to spušta brak na razinu nečeg daleko manje značajnog, i nije biblijski. Smith predlaže “domaćinstva” umjesto ovih idealiziranih brakova. On piše:
“Domaćinstvo” je ključno za socijalnu arhitekturu, jer je u takvim obiteljima koje Inkubira ne samo ljubav jednih za druge, već i ljubav prema Bogu i bližnjemu, i izlazi vani u potrazi za općim dobrom. Ako želimo podići generacije koje imaju srce za općem dobro, možda bismo trebali reći “ne” vjenčanici – i svim spektakularnim zamkama ’svadbene industrije’ – i umjesto toga planirati brak s otvorenim vratima, iskren u svojoj ranjivosti, pa čak i željno ovisan. ’Nema sramote u traženju od prijatelja.’’’
Ovo je model koji nam Biblija daje kad govori o braku kao simbolu evanđelja. Jedinstvo muža i žene je trebalo govoriti o ljepoti Kristove ljubavi prema Crkvi. Kako se to može postići u izolaciji od ostatka svijeta? Brak mora postojati za veće dobro; mora postojati nešto izvan sebe.
- Mi smo komplicirane osobe kojima je potrebna raznolikost odnosa.
Očekivati da moja supruga ispuni sve moje relacijske potrebe je očekivati da učini više nego što može. Ona ne može dijeliti sve moje interese i hobije. Ona se može pretvarati da je zainteresirana sociološke studije koje sam pročitao, i ja cijenim te napore. No, svi znamo razliku između istinskog interesa o subjektu i općeg interesa za osobu. Moja supruga poštuje moje interese, ali ona ne može uživati u svima njima. I meni ne treba da uživa u svima. Volim je zbog toga što jest, i volim druge zbog toga što jesu.
- Naši supružnici nas ne mogu naučiti sve što trebamo znati.
To je veoma jasno o braku. Mi često možemo prepoznati važnost provođenja vremena s parovima koji imaju više godina braka iza sebe, jer očito moja supruga i ja ne možemo naučiti jedno drugo sve o tome što znači biti u braku. Trebamo uvide ljudi koji su to iskusili prije nas. To je također istina o širokoj paleti ljudskih, intelektualnih, teoloških i profesionalnih iskustava. Koliko god da je moja supruga vrijedna i sjajna, kao što i jest, njezina iskustva i znanje su ograničeni, kao što su i moji. Ako ona želi naučiti kako da raste i bude svestrano ljudsko biće, ona treba komunicirati s ljudima van mene.
- Postoje određene stvari o kojima jednostavno ne možemo komunicirati sa supružnicima.
Većini nas je ovo poznato u odnosu na korekciju. Postoje određene stvari koje mi moji prijatelji mogu reći, a koje imaju tendenciju da budu teške i frustrirajuće kad dolaze od supružnika. Ne primamo lako neke oblike kritike kada dolaze od supružnika. Možda je to pogrešno. Možda je to zbog osjetljivosti naših odnosa. Trebamo druge koji mogu stati uz nas i pomoći nam rasti kroz teškoće i neuspjehe. Također priznajemo da neke borbe grijeha treba rješavati odvojeno od stalnog angažmana naših supružnika. Muž i žena, koji se bore sa požudom, ne trebaju stalno dijeliti sa svojim suprugom svoje kušnje i borbe u tom području. Takvo bombardiranje informacijama će obeshrabriti supružnika i oslabiti vezu. Takve ispovjedi su ponekad u redu, ali ne bismo trebali oslanjati isključivo na naše supružnke da nam pomognu u svim našim duhovnim problemima. Oni ne bi trebali nositi tu težinu.
- Bog nas je stvorio tako da su nam potrebna prijateljstva.
Crkva je najjasniji primjer ove istine. Crkva je kolektivno tijelo vjernika koji vole jedan drugoga, nose bremena jedni drugih, poučavaju jedan drugoga, i prekoravaju jedan drugoga. Crkva je Božji ideal za ljudske odnose. Crkva je njegova vizija za promjenu svijeta. Brak je važan, i Bog o njemu govori vrlo visoko. Ali, crkva je ta koja će postojati u vječnost, a ne brak (Mat. 22,30). Isus naziva Crkvu njegovom nevjestom, da, ali on je također naziva crkvu svojim prijateljem (Iv 15,15). Bog nas je dizajnirao tako da trebamo prijatelje, da budemo prijatelji, da se oslanjamo na prijatelje. Romantična ljubav nije dovoljna.
Naša proslava vjenčanja je dobra stvar, ali to se lako može pretvoriti u idolopoklonstvo. Može biti prenaglašeno. Može biti nestvaran ideal za sve ljude. Može biti u vrednovano do te mjere da izgubimo iz vida veliku važnost i ulogu prijateljstava. Romantična ljubav je super, ali nam je potrebno više od romantične ljubavi kako bi bili zdravi ljudi.
Autor: Dave Dunham; Prijevod: Aleksandar J.
