Jutra su tihi prag između onoga što je bilo i onoga što tek dolazi. U tim prvim minutama dana često se odlučuje hoćemo li živjeti iz straha ili iz povjerenja, iz umora ili iz nade. Naučio sam da način na koji započnem jutro snažno oblikuje sve što slijedi.
Ovo je pet istina koje si, kao kršćanin, svjesno govorim svakog jutra – ne kao formulu, nego kao osobnu ispovijed vjere.
1. Bog je već ovdje i prije mene
Prije nego što otvorim oči do kraja, podsjetim se da nisam prvi koji se probudio. Bog je već budan. On nije zatečen mojim brigama, mojim planovima ni mojim slabostima. Često sam znao započeti dan s osjećajem da kasnim, da nešto propuštam ili da me čeka previše toga. No kada si ujutro kažem da je Bog već prisutan, da me već čeka, napetost popušta. Ne ulazim u dan sam, niti kao netko tko mora sve držati pod kontrolom.
2. Danas ne moram biti savršen, nego vjeran
Godinama sam nosio teret dokazivanja – Bogu, ljudima, pa i samome sebi. Jutra su mi znala započeti popisom onoga što moram biti i postići. S vremenom sam shvatio da Bog ne traži savršenstvo, nego vjernost. Danas si kažem: budi vjeran u malome, u riječima, u pogledima, u načinu kako slušaš druge. To me oslobađa i vraća u istinu da sam spašen milošću, a ne vlastitim učinkom.
3. Nešto u meni treba umrijeti da bi Krist živio
Ovo nije laka rečenica, ali je iskrena. Svakog jutra svjestan sam da u meni postoji dio koji želi biti u središtu, koji se brani, koji pamti nepravde. Ako taj dio ne predam Bogu, on će voditi moj dan. Iskreno mu kažem: Gospodine, danas ponovno stavljam sebe na križ – svoju oholost, svoje strahove, svoju potrebu da budem u pravu. Kad to ne učinim, primijetim kako brzo izgubim mir.
4. Ljudi koje ću danas susresti nisu prepreka, nego poslanje
Nekad sam se ujutro mentalno pripremao za „teške ljude“. Danas pokušavam drugačije. Podsjećam se da ljudi koje ću susresti nisu slučajni. Neki će me razveseliti, neki iscrpiti, ali svaki susret ima potencijal da postane mjesto Božjeg djelovanja. Iz vlastitog iskustva znam koliko jedna blaga riječ ili strpljiv pogled može promijeniti nečiji dan. A ponekad i moj.
5. Bog je vjeran, čak i kada ja nisam
Ovo je možda najvažnije. Postoje jutra kada se ne osjećam duhovno, kada mi molitva ne teče, kada sam umoran ili sumnjičav. Tada se podsjetim da moja vjera ne stoji na mom raspoloženju. Bog je vjeran jer je takav po svojoj naravi. On me neće napustiti zato što sam slab. Upravo suprotno – u slabosti me najčešće susretne.
Ne govorim si ove stvari jer sam jak i bezgrešan, nego jer znam koliko lako zaboravim tko sam i čiji sam. Jutro je dar. Ne kao još jedan zadatak, nego kao nova prilika da ponovno povjerim svoj dan Onome koji ga drži u svojim rukama.
