5 stvari o Bibliji koje bih htio da svi kršćani priznaju

Biblija. Kršćani o njoj govore cijelo vrijeme, no ono što misle pod pojmom “Biblija” nije uvijek jasno. Drugim riječima, osim fraze “Božja riječ”, nisam siguran što Biblija jeste mnogima koji tvrde da je ona sveti tekst koji vodi njihov život. Nisam siguran da svi isto mislimo.

Neki kršćani žele Bibliju učiniti nečim što nije, i to za posljedicu ima katastrofalne razgovore i opasne pretpostavke, osobito u interakciji s drugim kršćanima.

Evo 5 stvari o Bibliji koje bih htio da više vjernika uzme u obzir:

  1. Biblija nije magična knjiga.

Biblija zapravo nije knjiga. Ona predstavlja puno knjiga. Ona je knjižnica. Njenih 66 pojedinačnih knjiga obuhvaćaju široku paletu stilova pisanja (poezija, povijest, biografije, crkveni nauk, pisma), i te knjige imaju desetke autora; poput pastira, proroka, liječnika, ribara, kraljeva. Ti različiti pisci su imali različite ciljne publike, različite životne okolnosti i posebne planove za njihov rad; stoga ne pristupamo svakoj knjizi na isti način, iz istog razloga iz kojeg ne bi pročitali pjesmu o listovima na isti način kao što bi pročitali udžbenik iz botanike. Neke su za inspiraciju, a neke za informacije; shvaćamo ih drugačije.

Ako možemo vidjeti Sveto pismo na ovaj način; kao mnoge i raznolike radove koji pripovijedaju jednu priču u okviru jedne zbirke, kršćani se mogu osloboditi zbunjenosti o tome što znači kad kažu “doslovno”. Ne moramo izjednačiti povijest s alegorijom i s poezijom, ili ih čitati na isti način. Također možemo vidjeti Bibliju kao zapis ne samo od Boga, nego od Božjeg naroda, i možemo i sebe naći u njemu.

  1. Biblija nije onoliko jasna koliko bismo htjeli da je.

Često, (osobito kada se argumentira), kršćani vole početi sa frazom: “Biblija jasno kaže …”, nakon čega slijedi isječak iz Biblije po njihovom izboru. Ovi ljudi ne uzimaju uvijek cijelu Bibliju u obzir.

Budimo iskreni, Biblija sadrži mnogo napetosti i nejasnoća u vezi mnogih tema. Na primjer, možemo pročitati jasnu starozavjetnu zapovijed od Boga ’ne ubij’, i kasnije vidjeti da Isus govori svojim učenicima da nasilje nije put kojim će Njegovi učenici krenuti.

No, također vidimo Boga kako govori Izraelcima da unište sve živo u neprijateljskim selima (uključujući i žene i djecu), i čitamo o Mojsiju koji ubija egipatskog vojnika bez kazne od Boga.

Zato neki kršćani vjeruju da je svo nasilje grešno, dok drugi misle da je pucanje u nekoga u samoobrani u redu. Nekima smatraju rat opravdanim u nekim slučajevima, dok neki vjeruju da je sav rat sam po sebi nemoralan.

Ista Biblija. Jedna tema. Nekoliko perspektiva.

To ne znači da je istina relativna, kako Bog nema mišljenje o nasilju ili da nam On nije dao svoje mišljenje u Bibliji. Jednostavno, odgovor možda neće biti toliko jasan i jednostavan kao što se mi pretvaramo da jest.

Mnogo puta, kada kršćani kažu: “Biblija jasno kaže …”, ono što zapravo misle je: “Način na koji ja tumačim ovaj jedan stih mi omogućuje da se osjećam opravdano da vjerujem kako vjerujem.”

Kada čitamo i proučavamo ovu knjižnicu u svojoj ukupnosti, tu svakako postoje teme i kontinuiteti te stvari koje se izvrsno povezuju, ali ako smo iskreni priznat ćemo da postoje nejasnoće. No, priznanje da je Pismo složeno ga ne umanjuje. Naprotiv, većina velikih djela kroz povijest su bila složena.

  1. Biblija je Bogom nadahnuta, a ne diktirana od Boga.

Kršćani će se često s pravom reći da je Biblija “nadahnuta od Boga”, a ja se u potpunosti slažem. Međutim, ta ideja često biva iskrivljena u prijevodu.

Biblija je “Božja riječ”, ali moramo biti oprezni o tome što mislimo kad kažemo kako ju je “napisao” Bog. To su riječi ljudi koji su bili primorani od Boga da kažu, ne samo ono što oni tvrde da su čuli Boga da kaže, već i stvari koje se događaju u njima i oko njih – svoje borbe, osobne razloga za pisanje i specifično iskustvo s Bogom. Naravno da su nadahnuti od Boga, ali oni su ostali nadahnuti ljudi, a ne marionete koje su ostavile njihovu slobodnu volju pred vratima i samo zapisali Božje monologe.

Poslanica Timoteju kaže da je Sveto pismo “od Boga nadahnuto”, koji potječe od Boga, ali ne tvrdi da ih je Bog diktirao.

  1. Svi mi biramo Bibliju u koju vjerujemo, propovijedamo i branimo.

Kršćani često optužuju vjernike različitog mišljenja su izbirljivi po pitanju stihova iz Biblije; drži čvrsto na stihovima sa kojima se slažu, dok je jednostavno ignoriraju one koje su im neugodni.

Jedini problem je, svaki put kad se ovo tvrdi, oni koji optužuju tvrde objektivnost; kao da na neki način imaju čvrsto i objektivno razumijevanje cjeline Pisma, bez pristranosti i predrasuda, a da ovi drugi to krše.

Kako rastemo u vjeri, neki od nas mogu biti u mogućnosti otresti neke od naših osobnih predrasuda i dođu bliže pravom smislu Pisma. No, do tada, većina nas ima vlastitu Bibliju, donekle prilagođenu nama samima. Postoje isto toliko specifičnih i individualnih interpretacija Pisma u povijesti koliko i čitatelja. Naše razumijevanje i uvjerenje o Bibliji je produkt našeg odgoja, količine proučavanja koje smo imali, prijatelja sa kojima smo živjeli, područja svijeta u kojem živimo, iskustva koje imamo i još mnogo toga.

Je li to stvarno pošteno optužiti nekoga da selektivno koristi Pismo, osim ako nismo spremni priznati da i mi činimo isti zločin?

  1. Bog je veći od Biblije.

Ovaj prošli tjedan, dugo sam šetao po plaži uživajuči u oceanu. Oni koji su ovo ikada učinili, shvaćaju širinu, zapanjujuću ljepotu i snagu, neumoljive sile plime i oseke. Znate kako se maleno osjećate; našli ste ste lice u lice s nečim ogromnim.

Milijarde riječi napisano je o oceanu. Mogao bih ih skupiti sve; najljepše, najživopisnije, najtočnije opise od ribara, morskih biologa i pjesnika. Mogao bih pročitati i posljednju riječ o oceanu nekome ko nikad tamo nije bio tamo – i to nikad nebi bilo to.

Jednostavno nema načina da se ocean opiše riječima. Morate ga doživjeti. Želim da kršćani priznaju kako je Biblija, u svojoj nadahnutoj savršenosti, zapravo skup riječi o oceanu. One samo po sebi nisu ocean. Bog je ocean.

Riječi u Bibliji ukazuju na nekoga za koga su riječi jednostavno nedovoljne. Riječi su ispunjene dobrim i lijepim stvarima koje nam daju neki referentni okvir, ali u konačnici, Bog prevelik da bi se sav u te riječi smjestio.

Biblija nije Bog. Biblija je knjižnica puna nadahnutih riječi o Bogu. Na njenim stranicama možemo otkriti i istražiti i pronaći utjehu. Možemo tražiti Božji karakter, i poruku Krista i put kojim trebamo hodati.

Mi čak možemo voljeti Bibliju. Ja je definitvno volim. Ali trebamo obožavati Boga koji je nadahnuo Bibliju.

Autor: John Pavlovitz; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Relevant Magazine

NAJNOVIJE!