Kad se govori o demonskom opsjednuću, ozbiljni egzorcisti gotovo uvijek kreću od iste pretpostavke: ne smije se preskakati razborito razlučivanje.
Međunarodna udruga egzorcista upozorava da je štetno “pod svaku cijenu” u neobjašnjenoj patnji odmah vidjeti izvanredno demonsko djelovanje, bez prethodne ozbiljne provjere i uvažavanja medicine i psihologije, piše thecatholicherald.com.
U tom duhu i poznati američki egzorcist vlč. Gary Thomas (katolički svećenik) navodi “klasične znakove” koji se u praksi ponavljaju, ali naglašava da se radi o indikatorima, ne o automatskoj dijagnozi. Slično, egzorcist vlč. Vincent Lampert ističe da egzorcisti trebaju biti skeptični i da Crkva želi najprije isključiti druga objašnjenja kroz liječničke i psihijatrijske procjene.
Pet znakova koje egzorcisti najčešće spominju
-
Snažna odbojnost prema svetome – nerazmjerna, nagla reakcija na molitvu, križ, Sveto pismo, crkvu, sakramente ili prisutnost službenika (svećenika/pastora).
-
Govor ili razumijevanje jezika koji osoba nije učila.
-
Izvanredna snaga i nasilnost nesrazmjerna tjelesnoj konstituciji.
-
“Skriveno znanje” – izgovaranje činjenica koje osoba prirodno ne bi mogla znati, često s ciljem razaranja odnosa i sijanja straha.
-
Neobične tjelesne manifestacije – npr. snažne reakcije tijela (grčevi, kontorzije), promjene ponašanja ili pogleda, osobito u doticaju s molitvom.
Biblijska i teološka ravnoteža
Biblija u evanđeljima jasno svjedoči o stvarnosti zlih duhova i Kristovoj vlasti nad njima, ali jednako tako poziva na razboritost, pastoralnu skrb i usmjerenost na Krista, a ne na senzacionalizam. Često se naglašava da novozavjetni jezik o “demoniziranosti” pokriva različite oblike stvarnog duhovnog utjecaja te da je razlučivanje ključno, piše Thegospelcoalition.
Ako netko sumnja na izvanredno duhovno djelovanje, treba se obratiti svojoj crkvi (župniku/pastoru), ostati u molitvi i sakramentalnom/duhovnom životu, te paralelno potražiti stručnu medicinsku procjenu.
To je manipulacija podle rimske crkve !