6 znakova zlog i tvrdog srca

Ako primijetite ove znakove zlog i tvrdog srca u vašem životu ili u životu vaših bližnjih, trebate se pod hitno pokajati.

Nema osude

Kada osoba počne osjećati nedostatak osude kada sagriješi, sljedeći put će vjerojatno teže prepoznati Duha. Kada se odupiremo osudi Duha, to je kao da se sitna zadebljanja počinju pojavljivati ​​na našem srcu … i što više žalostimo Duha Svetog, manje osjećamo kako nam govori da prestanemo griješiti te da se pokajemo i priznamo to Bogu.

Ovo je vrlo opasno za nekog tko nije kršćanin a vjeruje u Boga, jer ako otpadnu “bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana” (2. Petrova 2,21) .

Nema zadovoljstva

Kad god počnemo biti ​​nezadovoljni stvarima u životu, naša srca postaju malo pomalo tvrda. Nije da zadovoljstvo dolazi prirodno, jer se čak i apostol Pavao morao naučiti zadovoljstvu unatoč prebijanju, kamenovanju, bičevanju i zatvorskim kaznama, on kaže: “Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati “(Filipljanima 4,12). On je naučio to. Donio je odluku. Kada se nezadovoljstvo pretvori u ljutnju (što vremenom sigurno bude), to je zlo u ljudskom srcu.

Nema patnje

Kako to da smo mi spašeni od jame pakla, a zadržavamo Radosnu vijest od drugih je misterija, ali se neki smjeste u svojim klupama i nisu zainteresirani izaći iz crkve i dovesti druge u kraljevstvo.

Psalmist je napisao “dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila” (Psalam 119,71). Kada više ne žalimo zbog sveg zla na ovom svijetu, može biti da naša srca postaju tvrda. Za psalmistu, svrha patnje je bila da nauči Božja pravila jer “prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ” (Psalam 119,67).

Nema suza

U životima mnogih kršćana vidimo: molitve bez suza, davanje bez žrtvovanja, život bez posta, ispovijedanje (vjere) bez progonstva, i napredak bez duhovnog siromaštva. Sve ovo dok svijet ide prema paklu. Ako ne možemo plakati za izgubljene, i sa suzama moliti da ih Bog spasi, onda više brinemo za nas nego za druge. Primijetite da sam napisao ‘nas’ jer na ovo nisam ni ja imun.

Nema slomljenosti

Bog govori da je blizu onima koji su slomljenog srca i skrušenog duha. Psalam 34,18 kaže, “Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava”. Bog ne može popraviti ono što prethodno nije slomljeno i ne može nas ispuniti ako smo puni sami sebe.

Nema poniznosti

Bog se protivi oholima, ali poniznima daje milost, tako kaže Jakov (4,6), ali grčka riječ za ‘protivi’ je ‘boriti se protiv’ ili ‘biti u ratu s’, tako da ako čitate Jakova 4,6 na način na koji piše na grčkom, onda bi to glasilo ovako “Bog je u ratu sa ponositima”, a tko želi biti u ratu s Bogom? Ja ne! Da, ako smo prepuni ponosa više ličimo na sotonu nego na Boga, jer je đavla ponos nagnao da se pobuni protiv Boga, a naša srca su zla ako živimo ponosnim životom.

Zaključak

Bog govori kroz proroka Jeremiju da “podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? “Ali nam Bog može dati srce od mesa i uzeti naše srce od kamena. Srce od mesa je više prilagodljivo i u njega se bolje prodire, što je upravo ono što Bog želi učiniti, ali ako vi, ili netko koga znate počinje gubiti osvjedočenje Duha, raste u nezadovoljstvu, nema žalosti za svoj grijeh, nikad ne prolijeva suze u molitvi za spasenje drugih, nema slomljenosti, i nedostaje mu poniznosti, vrijeme je da padnete (padnemo) na koljena i pokajete se tražeći oproštenje, i naći ćete zadovoljstvo u Kristu.

Ako je Isus sve što imate, onda imate sve što trebate.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Faithinthenews.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!