Sotona vas želi uvjeriti da ste sami u svojoj patnji te da se nitko na svijetu ne bori sa sličnim problemima kao vi. Zašto to radi?
„Nisam siguran je li vam ikada prije netko ovo rekao.“
„Jako je loše. Mislit ćete grozne stvari o meni.“
„Svi bi me mrzili kada bi znali o čemu razmišljam.“
„Ljudi ne me vole zbog onoga tko ja jesam uistinu.“
Sve ove rečenice izgovarali bi mi ljudi u nevolji, nakon što bi sjeli u moju ordinaciju. Te rečenice su iskrene, teške i pokazuju ranjivost. Te rečenice pokazuju devastirajuću usamljenost i strahove, koji im govore da je njihova sudbina da zauvijek ostanu sami.
I sam sam bio ondje. Obeshrabrenje je prešlo u depresiju, a strahovi koje sam osjećao bili su umnoženi djelovanjem grijeha. Mislio sam kako me nitko neće razumjeti. Previše sam se bojao da bih pitao za pomoć. Laži su doprinijeli rastu grijeha.
Sotonine laži
Sotona djeluje kroz laži. On želi da svi mi vjerujemo kako Bog nije dobar, da smo prepušteni samima sebi i da naš sram nikada ne može biti maknut od nas. Sve su to snažne prijevare.
U 1. Petrovoj 5, 8 nas se uči: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.“ Petar kaže, ne dajte se prevariti. Morate se boriti kako biste ostali izvan đavlovih ralja. Postoji Neprijatelj koji vas pokušava uništiti.
Kako se možemo boriti protiv Neprijateljevih laži? Nije neobično to što Petrov poziv na budnost protiv Sotone dolazi nakon njegovog ohrabrenja koje je napisao za starješine stada i nakon poziva na njihovu poniznost. Petar zna da je snažno i ujedinjeno stado snažna sila protiv Sotoninih napada: „Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ (1. Petrova 5, 6-7)
Nije li ovo zanimljiv savjet?
Kakva je povezanost između Sotoninih napada, naše poniznosti i bacanja naših strahova na Boga? Petar pokazuje prstom na jednu određenu slabost koju Sotona cilja: naša tjeskoba, zbog koje se odvajamo od Boga i zajednice i zbog koje se okrećemo sami sebi.
Kada se s našim stresom i strahom nosimo kroz ponos, tada bivamo laka meta za Sotonu.
Kada smo tjeskobni, ne izgleda nam kao da je naša najveća kušnja ponos. Osjećamo se potišteno. No uočavamo li kako ova obilježja tjeskobe mogu biti suptilni pokazatelji ponosa? Razmislimo o ovome: „Nema nikoga tko bi me volio.“ Je li bilo tko od nas sveznajući? Vidimo li sud u toj izjavi? Onaj tko izgovara ovakvu izjavu izdiže se iznad onih koji ga pokušavaju voljeti i obznanjuje im da je njihovo suosjećanje nedovoljno.
Time što vjerujemo da nas nitko ne može razumjeti i da nikome nije stalo, sami sebe, na vrlo umišljen način, stavljamo u položaj super junaka. Na ogroman stres i tjeskobu reagiramo s budalastim vjerovanjem da ako se samo stišamo i pokušamo stvari riješiti sami, da će sve biti dobro. Jer nam ionako nitko ne može pomoći.
Nemojte se boriti sami
Kada se učahurimo u same sebe, postajemo savršena meta Sotone. Njegova taktika je jednostavna: odvoji onoga koji pati od stada time što će ih uvjeriti da se sa strahovima i patnjama jedino mogu nositi sami, s ponosom, bez ikakve pomoći Krista i zajednice.
Kada sam bio dječak, volio sam igrati košarku. Volio sam kada bi se lopta odbila. Gađao sam solidno, no nisam baš bio dobar u kontroli lopte. Bojao sam se igrati protiv momčadi koje bi se branile protiv nas pritiskom po cijelom terenu. Trener bi me prebacivao na stražnji dio igrališta, kako bih pomogao u slamanju pritiska. Kada ste vi zaduženi za obranu, glavno iskušenje koje imate jest da prestanete driblati i da uzmete loptu k sebi, kako biste ju pokušali zaštititi. To je nešto najgore što možete učiniti. Predriblajte one koji vas pritišću ili još bolje, dodajte nekome dalje. Što god odlučili učiniti, nemojte samo držati loptu čvrsto u rukama.
Slično vrijedi i kada napadne tjeskoba. Možemo biti u iskušenju da se povučemo i pokušamo sami sebe izvesti iz nereda.
Jeste li tjeskobni? Podignite svoju glavu. Najprije, idite k Bogu, a nakon toga, k Njegovoj obitelji.
Moć vjerovanja da smo sami zarobljava nas u zamci sramote. Ona nas uvlači u vjerovanje da se možemo sami izvući iz ovog nereda.
Prekinite začarani krug. Zavapite Bogu. Nazovite neku osobu za koju znate da je istinsko stalo do vas. Povežite se s nekime kome možete vjerovati. Nikada zapravo niste sami.
Autor: John Beeson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
