Je li Bog unaprijed odredio tko će ići u pakao, a tko u raj? Odabire li Bog ili predodređuje ljude za vječnu kaznu ili za vječni život na nebu?
U Bibliji učimo da je Bog stvorio čovječanstvo sa slobodnom voljom. Bog nije stvorio ljude kao robote, bez mogućnosti izbora ili razmišljanja svojom glavom. Od početka su prvi muškarac i prva žena dobili slobodnu volju od Njega. No, Bog je dao samo jednu zapovijed i jedno upozorenje/kaznu u edenskom vrtu.
“Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2, 15-17)
Stoga, dajući Adamu i Evi pravilo/zapovijed, Bog im je dao izbor hoće li će ga poslušati ili ne. Slobodna volja ne može postojati bez izbora između alternativa.
Je li Bog unaprijed odredio tko će ići u pakao ili u raj?
Neki ovo pitanje povezuju s tzv. “dvostrukom” predestinacijom (predodređenjem). Oni koji vjeruju u doktrinu dvostrukog predodređenja kažu da je Rimljanima 9, 22-23 dokaz da Bog predodređuje ljude da idu u pakao.
Što dakle ako je Bog posude gnjeva, što su pripravljene za propast, podnio s mnogom strpljivošću, da pokaže na njima gnjev svoj i objavi silu svoju? I ako na posudama milosrđa, što ih je predodredio za slavu, hoće da pokaže bogatstvo milosti svoje?
Čini se da izraz “posude gnjeva, pripravljene za propast” znači da je Bog pripremio neke ljude za pakao. Također, u stihu 23, izraz “posude milosrđa, što ih je predodredio za slavu” čini se da uči da je Bog odredio neke ljude za nebo. Odnosno, Bog je odredio koji će ljudi ići u raj i pakao.
Grčka riječ koja je u stihu 22 prevedena kao “pripravljen” je katartizo. Ima osnovno značenje “sazreo ili potpuno spreman.” Posude gnjeva bile su potpuno spremne za uništenje. Bog tim posudama nije ništa učinio. Naprotiv, podnosio ih je s mnogo strpljivosti.
Ne kasni Gospodin s obećanjem svojim, kao što neki misle, nego vas strpljivo trpi, jer neće da se tko izgubi, nego svi da se pokaju. (2. Petrova 3, 9)
PROČITAJTE: Zašto nam treba Spasitelj?
Poruka je da su se posude gnjeva potpuno pripremile za Božji gnjev. Budući da Bog to nije učinio, one su to učinile. Kako su to uspjele? Prvo, kada Adam nije poslušao Boga, cijela ljudska rasa postala je grešna (Rimljanima 5, 12. 18-19). Drugo, svaki čovjek pokazuje da je grešnik kada griješi. Rimljanima 3, 23 kaže:
Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.
Ivan 3, 18-19 govori nam da ljudi vole tamu ili zlo više nego svjetlost ili pravednost. Mnogi su odbijali i danas odbijaju Božju ponudu spasenja, nastavljajući činiti zlo.
Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova. (Ivan 3, 20)
Ukratko, stih 22 kaže da su posude gnjeva same sazrele za uništenje, a stih 23 kaže da je u prošlosti Bog pripremio posude milosrđa za slavu.
Juda Iškariotski – bespomoćna žrtva?
Veliki primjer “posude gnjeva” je Juda Iškariotski. Iako se družio s Isusom, poznavao Isusa i čuo Isusa, bio je izgubljen jer je bio sin propasti. Je li Bog “prisilio” Judu da izda Isusa? Je li Juda bio odgovoran ili je Bog taj koji je bio odgovoran? Odgovor je isti za sve nas. Mi smo odgovorni za svoje izbore. Ono što sijemo to ćemo i žeti i točno to je Juda požeo. Juda nije bio bespomoćna žrtva. Na temelju svoje slobodne volje je donio odluku koja se djelomično temeljila na njegovoj želji za materijalnim bogatstvom. Bio je žrtva vlastitih požudnih želja.
Bog voli svakog čovjeka. Zašto? Jer Bog ne želi da itko propadne. Zbog toga je Isus postao žrtva pomirnica za grijehe cijelog svijeta. Spasenje je dostupno svakome tko povjeruje u dovršeno djelo Isusa Krista. Svatko tko ne odgovori na Evanđelje ili odbaci Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja, suočit će se s paklom.
