Obeshrabrenje i tuga dogodit će se u našim životima; oni su neizbježni. Kako ne gubim nadu u trenucima tuge?
Tuga, gubitak, smrt, ljutnja i ljubomora dio su života. Naši gubici mogu biti veliki ili mali, ali ipak utječu na nas na načine koji su specifični za svakog od nas.
Sam broj primjera u Bibliji o patnji služi nam kao ohrabrenje da nismo sami. Nismo prvi ljudi koji su iskusili bolest, glad, prirodne katastrofe, gubitak posla, smrt djeteta ili supružnika, neplodnost … popis se nastavlja. Patnje poput ovih događale su se od pada u Postanku 3, kada je grijeh ušao u svijet.
Kako ne gubim nadu u trenucima tuge?
U životu svakog vjernika postoje trenuci kada se čini da vas je Bog ostavio samog u šumi. Čini se da je On odsutan, a vi se osjećate izgubljeno i daleko od Njega i Njegove milosti. Čezneš čuti Njegov glas da znaš da je On još s tobom i da ti može pokazati put. Umjesto toga, postoji samo tišina. Barem se tako može činiti kada ste u dubokoj tuzi i patnji.
Je li vas Bog doista ostavio ili postoji neki drugi razlog za Njegovu šutnju? Jeste li učinili nešto da otjerate Boga?
Nije tajna da nas Knjiga Psalama treba poučiti. Postoje psalmi zahvale, sjećanja, ali i tuge i žalosti. Ovi psalmi koji se usredotočuju na tugu pisaca nazivaju se “psalmima tugovanja”. Ima ih najviše od svih žanrova psalama.
PROČITAJTE: Kako prihvatiti gubitak voljene osobe? Ovi savjeti će vam pomoći
Psalmist se vjerojatno mučio dok je pisao psalam 42. U svom odgovoru na svoju patnju, nije se usudio govoriti u ime Boga, već je oplakivao svoje osjećaje izgubljenosti dok je tražio Onoga koji liječi svaku bol.
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?
Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?
Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć` ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.
Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! (Psalam 42, 1-6)
1. Čeznuti za Bogom
Poput žedne životinje koja je usredotočena na to da traži vodu, sve što je psalmist mogao bilo je misliti na Boga. Možda je Božja šutnja potaknula njegovu želju. Duša mu je bila duhovno suha.
Kada smo usred tuge, lako se tako osjećati. Toliko smo emocionalno i mentalno potrošeni da nemamo energije ni za molitvu. Ponekad nema riječi i čeznemo da Bog samo ukloni patnju.
2. Sjećati se vremena slavljenja i obožavanja
Iako psalmist nije mogao služiti Bogu na način na koji je to činio (r. 4), ipak se s čežnjom osvrnuo na ta vremena. Znao je da Bog nije doslovno odsutan iz njegova života, iako se u njegovoj patnji tako osjećao. Sjećanje na ta vremena davalo mu je nadu.
Sjetiti se svih trenutaka kada je Bog bio vjeran u našim životima važno je kada doživljavamo gubitak. Možemo se toliko usredotočiti samo na užasne stvari da zaboravimo sve dobre stvari koje je učinio za nas i koliko je bio vjeran.
3. Osjećati se zaboravljeno od Boga, ali …
Psalmist je bio depresivan, a depresija može dovesti do svih vrsta negativnog razmišljanja, uključujući sumnju. Njegove suze rekoše mu: “Gdje ti je Bog?”.
Nije li to istina za patnju u našim životima? Pitamo se: “Zašto je Bog dopustio da se ovo dogodi?”; “Gdje je bio Bog kada je moje dijete umiralo?”; “Kako je dobri Bog mogao dopustiti da se dogode tako strašne stvari?” Sumnja se uvlači s tugom i protiv nje se moramo boriti samo vjerom. Stihovi poput Rimljanima 8, 18, Izaije 40, 31, Izaije 43, 2 i 2. Korinćanima 1, 3-4 mogu nas ohrabriti da patnja nije sve što postoji, da će Isus sve otkupiti i već je otkupio, iako mi to možda trenutno ne vidimo usred mračne šume.
Unatoč svojoj patnji i depresiji, psalmist je s vjerom gledao preko Božje šutnje i proglasio u nastavku Psalma 43:
Pošalji svjetlost svoju i vjernost: nek` me vode, nek` me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!
Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! (Psalam 43, 4-5)
Božja Riječ je svjetlo koje nadvladava tamu izgubljenosti u šumi patnje i tuge. Njegova obećanja i mnogi primjeri u božanskom izbavljenju su ono čemu bismo se trebali obratiti u našim vremenima sumnje i tuge.
Bog može iskoristiti vrijeme šutnje da produbi našu želju za Njim i da razvije našu vjeru. Možda Bog ovo koristi kako bi vas doveo do još divnijeg razumijevanja Njega i onoga što ima za vas.
