Kako je grijeh ušao u svijet?

Kada je grijeh ušao u svijet i na koji način? Zašto je Bog dopustio da savršeno stvorena ljudska bića padnu u grijeh?

Kada je Bog stvorio zemlju, ona je bila savršeno dobra. Prvo poglavlje u Bibliji nam govori: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.“ (Postanak 1, 31) No jasno je da na Zemlji postoje i zle stvari. Kako bismo razumjeli odakle je zlo došlo, trebamo se vratiti natrag, na sam početak povijesti svijeta.

Poseban položaj

U prva tri poglavlja Biblije pronalazimo mnoge važne teme. U prvom poglavlju, učimo o tome da Bog postoji. Također vidimo da je Bog suvereni Stvoritelj svega. Iznad svega, učimo da je stvorio čovjeka na svoju sliku. (Postanak 1, 26-27) Ukratko, to znači da se čovjek razlikuje od svih drugih stvorenih bića. Mi smo stvoreni kao moralna i razumska bića, koja trebaju predstavljati Boga na Zemlji. (Postanak 1, 28; Efežanima 4, 24; Kološanima 3, 10) To također znači da imamo jedinstven odnos s Bogom, koji se razlikuje od odnosa kakav imamo sa životinjama. Ovo je jasno izraženo u Bibliji. U Postanku 2, Bog Adamu daje posebnu zapovijed:

„Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“ (Postanak 2, 15-17)

Upozorenje ovdje je dovoljno jasno: neposlušnost prema Božjim zapovijedima dovodi do smrti; duhovne i tjelesne.

Zmija

Ovo pronalazimo u 3. poglavlju, kada vidimo da zmija iskušava Evu i Adama, na grijeh. Znamo iz drugih dijelova Biblije da je ta zmija bila Sotona ili đavao. (Otkrivenje 12, 9; 20, 2; Ivan 8, 44) Biblija ne opisuje kako je zmija izgledala, ali nema razloga za vjerovati da je ta zmija izgledala drugačije od današnjih zmija. Iako neki smatraju da je ovaj opis alegorijske prirode, da ne predstavlja doslovan tijek povijesti, o ovome je dobro razmišljati kao o doslovnom i povijesnom zapisu.

Na primjer, na Adama se gleda kao na povijesnu osobu. (Luka 3, 38; Rimljanima 5, 12-14) Poricati povijesnu važnost ovog zapisa znači dovesti cijelu Bibliju u pitanje. Iako nam se čini neobičnim da bi zmija na bilo koji način mogla komunicirati s čovjekom, trebamo vjerovati u istinitost onoga što o tome kaže Biblija. Nadalje, znamo da demoni, pali anđeli, od kojih je Sotona vođa, mogu nastanjivati živa bića. (Marko 5, 9-13)

VIDI OVO: Zašto je Bog uopće stvorio zabranjeni plod?

Iskušenje i pad čovječanstva

Nakon toga u 3. poglavlju čitamo o padu čovječanstva. Zmija je započela tako što je, pogrješno i djelomično citiravši Božju Riječ, navela Evu na sumnjanje. (Postanak 3, 1) Eva odgovara tako što ispravlja zmiju. Zmija nakon toga jasno poriče Božju Riječ i doslovno Boga naziva lažljivcem: „Vi zasigurno nećete umrijeti.“ (Postanak 3, 4) Zmija ovdje doslovno donosi pod znak pitanja Božju velikodušnost i blagoslove, želeći prikazati Boga kao nekoga tko suzdržava istinsku kvalitetu i punini života od Adama i Eve. Zmija govori Evi da će ona biti kao Bog, ako pojede plod. Ironija u ovome jest da je čovjek bio stvoren na Božju sliku. Što bi čovjek mogao više tražiti od ovoga? Nadalje, Bog je čovjeku odredio da vlada nad cijelom Zemljom, uključujući životinjama. (Postanak 1, 28)

No ovdje vidimo da zmija, životinja, dominira nad čovjekom. Izgleda kao da je zmija iskušavala Evu i Adama na žudnju za jednakosti s Bogom, na to da zbace Boga s prijestolja i sami vladaju. Premda ovo nije moguće, vidimo da čovjek to pokušava raditi, kroz negiranje Boga i kroz to što želi živjeti svoj život onako kako on želi. Nakon toga, Eva je primijetila da je zabranjeni plod bio privlačan, oku ugodan i da bi im taj plod mogao dati mudrost. Zbog njezinih tjelesnih žudnji pojela je plod i dala ga je svome mužu, Adamu, nakon čega je i on jeo. (Postanak 3, 6) Ukratko, ovaj čin rezultirao je njihovom duhovnom smrću, grješnom prirodom čovjeka i odvajanjem od Boga (Postanak 3, 8-13), kao i njihovom tjelesnom smrću, koja je došla kasnije. (Postanak 5, 5)

Grijeh nastao nakon jedenja ploda

Trebamo imati na umu da nema ničeg inherentno lošeg u jedenju plodova. Ovdje  se radi o zakonu: Bog je zapovjedio čovjeku neka ne jede plod, što znači da je to postao zakon kojeg je čovjek morao poštovati. Ozbiljnost u ovome grijehu, kao i u vezi svakog grijeha, leži u tome što je protivan Bogu i Njegovom Zakonu. (Psalam 51, 4; 1. Ivanova 3, 4)

Obećanje o Spasitelju

Zbog Adamova grijeha, ostatak čovječanstva, koje je nastalo nakon njega, rođeno je s grješnom prirodom i živi suprotno od Božjeg Zakona i Njegovih planova. (Psalam 51, 5; Marko 7, 20-23; Rimljanima 5, 12; Efežanima 2, 1-3) No, Bog je Adamu i Evi obećao Spasitelja, koji će pobijediti djela Sotone. (Postanak 3, 15) Nekoliko tisuća godina kasnije, ovo se obećanje ispunilo u Mesiji, Kristu. U Kološanima 2, na primjer, čitamo o tome da je Krist pobijedio Sotonina djela na križu i da oni koji su ujedinjeni s Njime po vjeri, imaju vječni život u Njemu. (Kološanima 2, 6-15; Rimljanima 6, 23)

VIDI OVO: Zašto Adamu i Evi nije bilo čudno što im se obraća zmija?

Sažetak

Zlo i grijeh ušli su u svijet kroz prva ljudska bića, koja je Sotona zaveo na grijeh. Od tada svi su ljudi rođeni u ovome svijetu kao grješna stvorenja, na koja se primjenjuje pravedan Božji sud. Čovječanstvo je u potrebi za Spasiteljem, a Taj Spasitelj je Krist, koji je bio savršeno poslušan Božjoj volji i koji je ponio naše grijehe na križu. Krist je pobjednički uskrsnuo iz groba, pobijedio je grijeh i smrt. Oni koji se pokaju od svojih grijeha i koji povjeruju u Krista bit će spašeni.

Izvor: Biblword.net; Prijevod: Ivan H.