Do svibnja 2025. svjetski dug narastao je na zapanjujućih 318 bilijuna dolara. Za usporedbu, to je znatno više od ukupne gospodarske proizvodnje svih zemalja svijeta zajedno.
Samo američki državni dug dosegao je 36,22 bilijuna dolara. No ovo nisu samo apstraktni brojevi iz svijeta financija – oni predstavljaju stvarna obećanja, obveze i terete. Pitanje koje se prirodno nameće jest: tko to sve duguje – i kome?
Zamislimo to ovako: kada biste svake sekunde zarađivali 1 dolar, za 12 dana postali biste milijunaš. Za milijardu dolara trebalo bi vam više od 31 godinu, a za bilijun – preko 31.000 godina. Dakle, da biste otplatili samo američki dug od 36 bilijuna, trebalo bi više od 1,1 milijun godina.
Na površini, stvari izgledaju jednostavno: vlade posuđuju novac izdavanjem obveznica, građani se zadužuju kreditima, a tvrtke traže pozajmice za poslovanje. No, kad se sve to sagleda na globalnoj razini, postaje jasno da je svijet jedan ogroman financijski sustav u kojem svatko svakome nešto duguje. Nema vanjskog vjerovnika – dugujemo sami sebi. I upravo ta međuovisnost otvara vrata dubljim pitanjima.
Jesmo li na pragu sustava opisanog u Otkrivenju 13?
Sve češće se postavlja pitanje: vodi li nas ovaj rastući globalni dug prema sustavu sveobuhvatne kontrole opisanom u 13. poglavlju biblijskog Otkrivenja? Taj tekst upozorava na dolazak Antikrista koji kroz ekonomsku prisilu – poznatu kao „žig Zvijeri” – uspostavlja svjetski poredak u kojem nitko ne može „ni kupovati ni prodavati” bez odobrenja sustava.
Ono što osobito zabrinjava jest sve veća moć digitalnih valuta i centralno upravljanih financijskih alata (CBDC). Danas već možemo zamisliti sustav u kojem vlade i institucije mogu pratiti, ograničiti ili isključiti pristup vašem novcu jednim klikom.
Ako tome pridodamo ideju o „velikom resetu” globalnog duga, koji bi mogao ponuditi rješenja uz uvjete lojalnosti i potpune kontrole – nije teško zamisliti kako bi pritisak mogao postati nepodnošljiv.
Kao što Biblija upozorava, kraj neće doći samo kroz vojne sukobe, već kroz ekonomski pritisak – gdje se opstanak, pristup hrani, vodi i osnovnim potrepštinama uvjetuje poslušnošću. Dug, na kraju, nije samo broj – to je sredstvo kontrole. A tko kontrolira dug, kontrolira budućnost. Možda je pravo pitanje: jesmo li već zakoračili u prvu fazu onoga što je nekoć opisano kao proročanstvo?
