Što se događa kada srce prestane kucati, a mozak utihne? Je li to kraj – ili tek početak nečeg većeg? Dr. Jeffrey Long, američki onkolog iz Kentuckyja, već 25 godina traga za odgovorom na to pitanje – i ono što je otkrio moglo bi promijeniti način na koji gledamo na smrt.
Sve je počelo neplanirano. Kao mladi liječnik, fokusiran na terapije zračenjem u borbi protiv raka, Long je naišao na intrigantan članak u jednom od najuglednijih medicinskih časopisa.
Kardiolozi su opisivali pacijente koji su nakratko umrli, a potom – oživjeli. No ono što su ispričali bilo je zapanjujuće: svjetlost, mir, susreti s preminulima.
„To je proturječilo svemu što sam znao o životu i smrti“, prisjeća se dr. Long. „Ali nisam mogao ignorirati tisuće gotovo identičnih iskustava.“
Dosad je prikupio preko 5.000 svjedočanstava ljudi koji su prošli kroz ono što se naziva „iskustvom bliske smrti“. U njima se ponavljaju isti elementi: napuštanje tijela, lebdenje, promatranje reanimacije, ulazak u tunel, svjetlost, osjećaj bezuvjetne ljubavi. Za mnoge – to je bilo iskustvo koje im je zauvijek promijenilo pogled na život.
Charlotte Holmes, jedna od Longovih ispitanica, doživjela je kliničku smrt od 11 minuta. “Bila sam iznad svog tijela, vidjela liječnike i čula svaki njihov pokušaj da me spase. A onda – nevjerojatan mir, glazba, cvijeće, susret s mojima koji su preminuli. Bila sam u Raju.”
Znanost zasad nema odgovor. „Nijedna neurološka teorija ne može objasniti ovakvu razinu svijesti bez aktivnosti mozga“, tvrdi Long. Čak i slijepi ljudi opisuju vizualne prizore koje nikada nisu mogli doživjeti.
Za njega, poruka je jasna: Smrt nije kraj. To je vrata u nešto mnogo veće.
