Abdul Malik iz Padinjattumurija, sela u okrugu Malappuram u Kerali, Indija, više od dvadeset godina je svakodnevno hrabro plivao rijekom Kadalundipuzha kako bi stigao na nastavu matematike.
Dok bi ga autobusom čekalo umorno i beskrajno trosatno putovanje uz tri presjedanja, Malik je izabrao 15–30‑minutno plivanje — bez obzira bila kiša ili sunce, monsun ili mirni dan.
Svoj ručak, odjeću i knjige pažljivo je pakirao u plastičnu vrećicu, vezanu uz stari automobilistički zračni omotač (gumu) koji mu pomaže da ostane na površini. Učenici su ga s ljubavlju prozvali „Gospodar gume“, piše The Logical Indian.
No on nije samo hrabar – on je nadahnuće. Kada je neki kolega 1994. predložio plivanje kao bržu alternativu, Malik je to prihvatio i od tada – nije propustio nijedan sat matematike.
Čak ni bujice tijekom monsuna i ploveće grane nisu ga zaustavile. „Vidim zmije i ribe, ali one mi ne škode“, rekao je Malik, „čak ni najgora monsun‑rijeka nije me zaustavila – dobro znam plivati.“
Svi ga smatraju uzorom
Ipak, njegov doprinos seže i dalje: Abdul organizira akcije čišćenja rijeke, potiče učenike da prikupljaju plastiku i otpad, te im sam podučava plivanju – životnoj vještini i simbolu samopouzdanja.
Školski dužnosnici i lokalne zajednice ga smatraju uzorom — ne samo zbog predanosti nastavi, već i zbog zaštite okoliša.
Nedavno je preselio u administrativnu ulogu i sada ide autobusom, ali legenda “Gospodara gume” još živi.
Njegova priča podsjeća da s jasnom svrhom i strašću nijedna prepreka nije prevelika. Često kažu: „Gdin Malik dolazi – točno u 10 sati“. Učenici su ga zavoljeli, a cijela Indija ga slavi kao heroja svakodnevnice.