Znanost pronašla dokaze Božjeg postojanja, ateisti zapanjeni

”U početku Bog stvori nebo i zemlju.” (Postanak 1,1)

Je li znanost, koja je desetljećima pokušavala dokazati suprotno, zapravo potvrdila ono što vjernici tvrde već tisućljećima – da Bog postoji?

Posljednjih desetljeća niz znanstvenih otkrića toliko je uzdrmao temelje ateizma i naturalizma da su i mnogi istaknuti znanstvenici, koji sami nemaju vjerska uvjerenja, počeli govoriti o „dizajnu“, „nadinteligenciji“ i „Stvoritelju“.

Svemir je imao početak

Sve do početka 20. stoljeća većina znanstvenika vjerovala je da je svemir vječan i nepromjenjiv. No otkrića astronoma Edwina Hubblea o širenju svemira pokazala su da je on imao početak – trenutak kada su materija, energija, prostor i samo vrijeme nastali iz ničega. Ta spoznaja izazvala je šok u znanstvenim krugovima. Albert Einstein je isprva pokušao izmijeniti vlastite jednadžbe da izbjegne tu implikaciju, a britanski astronom Fred Hoyle sarkastično je nazvao taj događaj „Velikim praskom“.

Kada su 1992. NASA-ina istraživanja pomoću satelita COBE potvrdila da je svemir doista nastao u jednom trenutku iz ničega, mnogi su znanstvenici priznali da je biblijski opis stvaranja odjednom postao znanstveno uvjerljiv. „Sada vidimo kako nas astronomija vodi prema biblijskoj slici postanka svijeta,“ rekao je poznati astrofizičar Robert Jastrow, iako je sam bio agnostik.

Svemir je savršeno podešen za život

Još veći izazov za ateizam dolazi iz spoznaje da je svemir nevjerojatno precizno „podešen“ kako bi život uopće mogao postojati. Da je stopa širenja svemira samo djelić manja, gravitacija bi sve povukla natrag u „Veliki kolaps“. Da je bila tek malo veća, galaksije i planeti nikada se ne bi formirali.

Stephen Hawking, koji je sebe smatrao agnostikom, priznao je: „Vrijednosti ovih fizikalnih konstanti čini se da su vrlo precizno podešene kako bi omogućile razvoj života.“ Slična preciznost potrebna je i na Zemlji: atmosfera, kemijski sastav, veličina Sunca i udaljenost od njega – sve mora biti savršeno usklađeno.

Statistički gledano, šanse da su svi ti uvjeti nastali slučajno praktički su nula. Jedan je astronom izračunao da je vjerojatnost nastanka života iz „slučajne eksplozije“ manja od 1 prema broju s 48 nula. To bi bilo kao da netko naslijepo pronađe točno jednu zrncu pijeska među svim plažama na Zemlji.

DNA – kod koji ukazuje na inteligenciju

Ako je svemir precizno podešen za život, tada je život sam još složeniji. Otkriće DNA 1953. godine otvorilo je posve novi pogled na porijeklo života. U toj mikroskopskoj molekuli skrivena je informacija koja daleko nadilazi bilo koji računalni kod. Bill Gates je rekao: „Softver DNA daleko je složeniji od bilo kojeg softvera koji smo ikad razvili.“

Francis Crick, jedan od otkrivača DNA i uvjereni evolucionist, bio je toliko zapanjen složenošću tog „koda života“ da je zaključio kako život nije mogao nastati na Zemlji spontano – nego je možda došao izvana. Anthony Flew, nekoć vodeći ateistički filozof, nakon desetljeća proučavanja DNA promijenio je mišljenje: „Kompleksnost DNA je dokaz da je inteligencija morala biti uključena.“

Kada se znanost i vjera susretnu

Mnogi znanstvenici i dalje traže alternativna objašnjenja – poput teorije o „multiverzumu“ – ali ta objašnjenja nisu znanstveno dokaziva. Čak i neki agnostici priznaju da je „dojam dizajna“ u svemiru i životu jednostavno „neodoljiv“. Slavni ateist Christopher Hitchens priznao je da ga najviše zbunjuje činjenica da život ne bi postojao kad bi samo „jedna konstanta bila drugačija za jedan stupanj“.

Na kraju, mnogi priznaju ono što Biblija govori od početka: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Postanak 1,1). Ako je znanost potvrdila stvaranje iz ničega, možda vrijedi razmotriti i ostale biblijske tvrdnje – o svrsi života, smislu postojanja i Božjem planu za čovjeka.

Za kršćane, odgovor se nalazi u Isusu Kristu, kroz kojega je, kako kaže Sveto pismo, „sve stvoreno“. Ako je On doista Stvoritelj, tada ima i moć nad životom i smrću – i upravo zato kršćanstvo vjeruje da je uskrsnuće stvarna povijesna činjenica.

Znanost možda ne može izmjeriti Boga, ali danas više nego ikad prije – ona jasno pokazuje da iza svemira i života stoji netko tko je sve to s ljubavlju i svrhom osmislio. Taj netko nije slučajnost – On je Bog.