„Nikada više nitko s tebe roda ne jeo“ (Mk 11,14) – ove Isusove riječi, izgovorene smokvi koja nije donosila plod, nisu bile puka reakcija na glad. One su duboka duhovna lekcija o vjeri, promjeni i Božjem djelovanju u našem životu.
U posljednjim danima svoje zemaljske službe, Isus je intenzivno poučavao svoje učenike. Trebali su postati nositelji buduće Crkve, ali još uvijek su bili nesigurni, spori u razumijevanju i malovjerni. Zato ih je Gospodin vodio kroz iskustva koja će oblikovati njihovu vjeru.
Kada je prokleo smokvu koja nije donosila plod, Isus nije samo pokazao svoju silu. Ta smokva bila je simbol staroga sustava – religije temeljene na ljudskom trudu, zakonima i vanjskom ispunjavanju propisa. Izgledala je živa, ali nije davala plod. Time je Isus pokazao da Bog ne traži samo vanjsku pobožnost, nego plod koji proizlazi iz živog odnosa s Njim.
Novo doba upravo je započinjalo. Crkva koja će se roditi neće se temeljiti na ljudskim naporima, nego na vjeri – vjeri koja otvara put Božjem djelovanju. „Imajte vjeru u Boga“ (Mk 11,22), rekao je Isus Petru. To je srž poruke.
Zato govori i o gori koja se može premjestiti vjerom. Gora može biti tvoj strah, grijeh, bolest ili sumnja. Sve ono što sputava tvoj život, On može ukloniti – ako Mu vjeruješ.
Smokva koja se osušila podsjeća nas: Bog očekuje plodove vjere u našem životu. Nije dovoljno izgledati religiozno – potrebno je živjeti vjeru koja mijenja. Kad to učinimo, ni najveće prepreke neće imati posljednju riječ.
