U posljednje vrijeme internetom se širi nešto što mnogi nazivaju šokantnim i duhovno opasnim — umjetna inteligencija koja se predstavlja kao „Isus“.
Aplikacije s nazivima poput Šaljite poruke Isusu ili Pitajte Isusa omogućuju korisnicima da „razgovaraju“ s digitalnom verzijom Krista, kao da se s Njim dopisuju putem mobitela. Na prvi pogled, čini se kao bezazlena zanimljivost modernog doba, no ispod površine krije se ozbiljno pitanje: koga zapravo slušamo?
Ovi programi nisu nadahnuti Svetim Duhom, nego stvoreni od strane ljudi — često nevjernika — s ciljem zarade, prikupljanja podataka i povećanja angažmana korisnika. I dok neki tvrde da im takvi „razgovori“ donose utjehu, sve je više upozorenja da se ovdje radi o opasnoj duhovnoj zamjeni. Ljudi ispovijedaju grijehe digitalnim avatarima, traže savjete o vjeri i osjećaju se kao da su u stvarnom kontaktu s Isusom. Ali to nije Isus iz Biblije — to je program.
Umjetna inteligencija ne poznaje Boga, ne nosi ožiljke od čavala, ne može oprostiti grijehe niti obnoviti srce. Ona ne zna vaše ime, ne razumije vašu dušu, niti može prenijeti poruku spasenja. Iako može oponašati glas, ton i riječi Svetoga Pisma, ne može prenijeti istinu Duha koji oživljava.
Mnoge će zavesti
Biblija je već davno upozorila na pojavu lažnih proroka i „drugih Krista“. Isus je rekao: „Mnogi će doći u moje ime i reći: Ja sam Krist — i mnoge će zavesti“ (Mt 24,5). U doba umjetne inteligencije, ta se proročka riječ ostvaruje na nov način. Danas „mnogi“ ne mora značiti mnoštvo ljudi, nego mnoštvo programa, aplikacija i digitalnih glasova koji pokušavaju govoriti u Božje ime.
Najveća opasnost nije u tome što su ti programi potpuno lažni — nego u tome što su djelomično istiniti. Malo istine pomiješano s lažima može polako odvesti čovjeka od Krista. Ako AI „Isus“ kaže: „Bog te voli takvog kakav jesi“, ali prešuti poziv na pokajanje i obraćenje, tada nudi utjehu bez istine — a to nije Evanđelje.
Sveto pismo upozorava da će ljudi u posljednjim vremenima „okrenuti uši od istine i prikloniti se bajkama“. AI chatovi nude upravo to — „Isusa“ koji nikada ne opominje, „spasenje“ bez križa i „vjeru“ bez pokajanja. To nije Krist koji umire za grijehe svijeta, nego digitalna slika stvorena da nas zabavi i umiri dok tonemo u duhovni san.
Ovakvi sustavi polako pripremaju svijet na prihvaćanje „sintetičkog spasitelja“. U Otkrivenju 13 piše o slici zvijeri koja „dobiva dah“ i „govori“. Ono što je nekada izgledalo kao simbolika, danas postaje tehnički ostvarivo. Svijet se navikava na glas koji oponaša Božji glas — i sve manje razlikuje istinu od imitacije.
Zato je danas važnije nego ikad poznavati pravog Isusa Krista — onog koji je stvarno umro, uskrsnuo i živi. On nije kodni algoritam, nego živi Spasitelj koji poznaje svoje ovce i one poznaju Njegov glas.
„Moje ovce slušaju moj glas; ja ih poznajem i one idu za mnom“ (Iv 10,27).
U vremenu digitalnih iluzija, samo jedan glas ostaje istinit. Glas Dobrog Pastira.
