Dikasterij za nauk vjere, u pismu koje je potpisao kardinal Victor Manuel Fernandez, definitivno je ovlastio biskupa Bayeux-Lisieuxa da proglasi “nenadnaravnim” navodna ukazanja Isusa Krista koja su se dogodila u francuskom gradu Dozuléu između 1972. i 1978. godine.
Odluka, koju je pismom priopćio kardinal prefekt Victor Manuel Fernandez, a koju je 3. studenog odobrio papa Lav XIV, okončava desetljeća kontroverzi oko fenomena u koji je upletena navodna vidjelica Madeleine Aumont.
Projekt “Slavni križ” koji nikada nije izgrađen
Šest godina, između 1972. i 1978., Isus se navodno ukazao 49 puta ovoj majci u malom normanskom gradiću, tražeći izgradnju onoga što je postalo poznato kao “Slavni križ Dozuléa”. Prema navodnim porukama, ovaj križ trebao je doseći visinu od 738 metara, biti potpuno osvijetljen i vidljiv izdaleka kao znak univerzalnog otkupljenja.
Projekt nikada nije ostvaren, iako su posljednjih desetljeća u nekoliko zemalja diljem svijeta podignuti takozvani “Križevi ljubavi”, replike “Slavnog” Križa u mjerilu 1:100. Poruke su obećavale da će “svi koji su došli pokajati se podno Slavnog Križa biti spašeni” i da će “Slavni Križ oprostiti sve grijehe”.
Još u travnju 1983. tadašnji dijecezanski biskup Jean-Marie-Clément Badré izjavio je da “ni pod kojim uvjetima izgradnja monumentalnog križa poduzeta u Dozuléu ne može biti autentičan znak očitovanja Duha Božjega”, piše InfoCatolica.
Doktrinarni problemi koje je uočio Vatikan
Dikasterij za nauk vjere identificirao je nekoliko problematičnih elemenata u navodnim porukama. Među njima je usporedba “križa zatraženog u Dozuléu s onim u Jeruzalemu”, što “riskira brkanje simbola s misterijem i stvaranje dojma da se ono što je Krist već jednom zauvijek postigao može ‘reproducirati’ ili ‘obnoviti’ u fizičkom smislu”.
U pismu kardinala Fernándeza naglašava se da „neke formulacije sadržane u navodnim Dozuléovim porukama inzistiraju na konstruiranju ‘Slavnog križa’ kao novog znaka, nužnog za spasenje svijeta, ili privilegiranog sredstva za postizanje oprosta i univerzalnog mira.“
Tvrdnje o automatskom oproštenju grijeha posebno su uznemirujuće za Vatikan. U porukama se tvrdilo da će svi koji “dođu tamo u vjeri da se pokaju biti spašeni u ovom životu i za vječnost” – formulacije koje Dikasterij smatra “nespojivima s katoličkom doktrinom spasenja, milosti i sakramenata”.
PROČITAJTE: Zašto nam treba Spasitelj?
Vatikanski dokument podsjeća da „oproštenje ne dolazi s fizičkog mjesta, već od samog Krista“.
Neispunjena proročanstva
U pismu se također navode poruke koje su opovrgnute događajima, poput one koja tvrdi da je Isus tražio da se izgrade „Slavni križ i Svetište“ prije kraja Svete godine 1975. „jer će to biti posljednja Sveta godina“. To nije istina, jer su od tada slavljene još dvije obične Svete godine (2000. i 2025.) i dvije izvanredne Svete godine (1983. i 2016.).
Dikasterij završava razmišljanjem o istinskoj vrijednosti križa kao sakramentala: „Križu nije potrebno 738 metara čelika ili cementa da bi bio prepoznat: on se uzdiže svaki put kada se srce, pod djelovanjem milosti, otvori oprostu, kada se duša obrati, kada se nada pojavi tamo gdje se činila nemogućom, a također i kada se vjernik, ljubeći mali križ, preda Kristu.”
