Ponekad nas Božja stvorenja iznenade više nego što bismo ikada mogli zamisliti. Upravo to se dogodilo u Švedskoj, gdje je jedan inženjer i glazbenik proveo šest mjeseci u misiji koja zvuči potpuno nestvarno – naučio je hobotnicu svirati klavir.
Sve je počelo na običnom ribljem tržištu. Mattias Krantz ugledao je hobotnicu koja je trebala završiti kao nečiji obrok. Kupio ju je i odnio kući, dajući joj ime Taco. Premda se radi o životinji koju većina nikada ne bi povezala s glazbom, hobotnice su iznimno inteligentne – svaka od osam krakova ima svoj mali „mozak“. „To je kao osam pijanista u jednom tijelu“, rekao je Krantz.
Početak nije bio bajan. Taco mu nije vjerovao, odbijao je hranu, a kad ju je napokon prihvatio – zahvalio se tako što je obavio nuždu po Krantzu. Ali ovaj Šveđanin nije odustao. Pokušavao je s igračkom–klavirom, posebnim tipkama, pa čak i podvodnim zvučnicima. Sve je propadalo. Taco je na sve gledao kao na čudne brodove, predmete… ili masažere.
Prekretnica se dogodila kad je Krantz shvatio da ne može primjenjivati „logiku pilića“ na morsko stvorenje. Umjesto toga, pitao se – što Taco voli? Odgovor je bio jednostavan: – rakove. Osmislio je poluge koje su se kretale poput plijena, pa je Taco počeo udarati note ne bi li ih “ulovio”.
A onda je stigla genijalna ideja – „lift za rakove“. Svaki odsvirani ton spuštao je raka malo niže, ali do nagrade je mogao doći tek kada bi odsvirao cijelu melodiju. Nakon mjeseci pokušaja, dogodilo se čudo – Taco je naučio svirati pjesme. Njegov prvi blues izmamio je Krantzu suze i smijeh.
Danas zajedno stvaraju glazbu. Taco, koji je trebao završiti na tanjuru, postao je glazbenik.
Ova priča podsjeća nas na nešto duboko biblijsko: Bog u svakom svom stvorenju vidi potencijal koji drugi ne vide. Tako i s nama – ne gleda nas po onome što jesmo sada, nego po onome što možemo postati.
