Priča Kelly Mann, sveučilišne profesorice iz Abilenea (Texas), otkriva koliko ljudsko tijelo ponekad govori prije nego što ijedan nalaz pokaže problem.
Prije nešto više od dvije godine Kelly je počela imati ozbiljne i ponavljajuće probleme s okom. Bila je uvjerena da je riječ o najgorem konjunktivitisu u njezinu životu. Antibiotske kapi nisu pomagale, ali se crvenilo povuklo samo od sebe. Samo privremeno.
Od travnja do lipnja 2023. isti se problem ponavljao čak šest puta. Jedne večeri, dok je gledala televiziju, napipala je kvržicu na dojci. Sljedećeg jutra zakazala je pregled. Mamografija i biopsija donijele su vijest koja joj je promijenila život: u srpnju 2023., tjedan dana prije 36. rođendana, dijagnosticiran joj je drugi stadij raka dojke.
Tumor je u samo nekoliko tjedana narastao do dva i pol centimetra, iako je nekoliko mjeseci ranije njezin pregled bio potpuno uredan.
Tek tijekom kemoterapije Kelly je došla do zapanjujućeg otkrića. Nakon prve terapije oči su joj ponovno podivljale. Oftalmolog joj je tada objasnio da to nije bio konjunktivitis, nego episleritis – upala tkiva koje prekriva bjeloočnicu, često povezana s upalnim zbivanjima u tijelu.
„Episleritis je zapravo bio moj prvi simptom,“ rekla je Kelly. „Nevjerojatno je koliko tijelo zna prije dijagnostike.“
Danas, sa 38 godina, iza sebe ima 12 ciklusa kemoterapije, obostranu mastektomiju, rekonstrukciju i završene terapije. Unatoč povremenim problemima s očima, ne odustaje — zbog svoje troje djece. Na društvenim mrežama dijeli svoje iskustvo, podiže svijest o raku dojke i pomaže drugim ženama koje su prestrašene i izgubljene.
„Nisam mogla pronaći resurs koji mi je trebao,“ kaže, „pa sam odlučila biti taj resurs drugima.“
