Uloga bake u obitelji oduvijek se smatra jednom od najvažnijih. Bake su često izvor topline, sigurnosti, strpljenja i mudrosti, a vrijeme provedeno s unucima mnogima je jedno od najljepših životnih iskustava.
Ipak, posljednjih godina sve se češće postavlja pitanje gdje završava briga, a gdje počinje pretjerano opterećenje – trebaju li bake biti samo čuvarice unučadi ili i „servis“ za sve kućanske obveze svoje odrasle djece?
Raspravu je potaknula priča bake Mike, koja je otvoreno rekla da rado čuva unuče, ali da pritom jasno postavlja granice. „Mogu biti baka-servis, ali ne i besplatna kućna pomoćnica“, poručila je, izazvavši niz podijeljenih reakcija. Dok su je neke bake kritizirale zbog, kako su rekle, manjka požrtvovnosti, mnoge su stale u njezinu obranu.
Jedna od njih, baka Pika, ističe da ljubav prema unucima ne znači gubitak vlastitog identiteta. „Igramo se, grlimo, smijemo, pjevamo. Želim da me pamte kao vedru baku, a ne kao iscrpljenu i nezadovoljnu osobu“, kaže. Ručak ponekad pripremi, ali naglašava da njezina glavna zadaća nije čišćenje, peglanje i održavanje tuđeg doma.
Slično razmišlja i baka Adela, koja upozorava da se od žena često očekuje potpuna žrtva, čak i u starijoj dobi. „Kakvu poruku šaljemo unucima ako bake moraju biti neplaćene sluškinje vlastitoj obitelji?“, pita se.
Stručnjaci za obiteljske odnose naglašavaju da postavljanje granica ne umanjuje ljubav, nego je čini zdravijom. Baka može biti snažna podrška, izvor nježnosti i mudrosti, a da pritom ne zanemari sebe. Upravo takav odnos, utemeljen na poštovanju i ravnoteži, najbolji je dar koji bake mogu ostaviti i svojoj djeci i svojim unucima.
