Mnogi kršćani vjeruju da već znaju odgovor na pitanje tko su bili tajanstveni „sinovi Božji“ spomenuti u 6. poglavlju Knjige Postanka.
Tradicionalno se često poučava da je riječ o potomcima pobožne Šimunove loze koji su se miješali s Kajinovim potomcima. Međutim, detaljnija analiza izvornog biblijskog jezika i konteksta Starog zavjeta nudi drugačiju i mnogo dramatičniju sliku antediluvijalnog svijeta.
Ključ razumijevanja leži u hebrejskom izrazu Benei Ha’Elohim. Kada se ovaj izraz analizira kroz cijeli Stari zavjet, primjetno je da se on nikada ne koristi za obična ljudska bića. Pisac Mojsije, pod vodstvom Svetoga Duha, koristio je specifičnu terminologiju za ljude, nazivajući ih „sinovima Adamovim“ ili jednostavno ljudima. Izraz Benei Ha’Elohim dosljedno se koristi za nebeska bića ili anđele.
U Knjizi o Jobu vidimo jasne primjere gdje se „sinovi Božji“ dolaze predstaviti pred Gospodina, a među njima se pojavljuje i Sotona. Još je upečatljiviji stih u kojem Bog pita Joba gdje je bio kada su „sinovi Božji“ klicali od radosti pri polaganju temelja zemlje. Jasno je da ljudi tada nisu postojali, ali anđeli jesu.
Čak i Septuaginta, grčki prijevod Starog zavjeta koji je postojao stoljećima prije Krista, na tim mjestima izraz prevodi izravno kao „anđeli“.
Biblija nas upozorava na nešto što nije bilo normalno
Postavlja se pitanje zašto Biblija uopće usporava radnju u 6. poglavlju Postanka kako bi naglasila ove odnose i njihovo potomstvo. Tekst kaže da su iz tih veza nastali Nefili, što se često prevodi kao „divovi“, ali izvorno znači „pali“. Ako su to bili obični brakovi između ljudi, zašto bi njihovo potomstvo bilo toliko različito i zašto bi tekst koristio tako specifične termine? Biblija nas ovdje upozorava na nešto što nije bilo normalno.
Novi zavjet dodatno rasvjetljava ovu temu. Petar i Juda u svojim poslanicama govore o anđelima koji su sagriješili, napustili svoje dostojanstvo i pravo prebivalište te su zbog toga bačeni u okove mračne jame. Zanimljivo je da obojica pisaca te događaje izravno povezuju s Noinim vremenom. Dok neki pali anđeli i danas lutaju zemljom, ova specifična skupina je, prema pismima, počinila grijeh toliko strašan da je zahtijevao trenutačno utamničenje u Tartaru.
Kritičari često citiraju Isusove riječi da se anđeli ne žene niti udaju. Međutim, Isus govori o stanju anđela na nebu, a ne o onima koji su se pobunili i sišli na zemlju. Genesis 6 opisuje upravo tu pobunu i neprirodan upad duhovnog svijeta u ljudski. To objašnjava zašto je „svako tijelo bilo pokvareno“ i zašto je Bog morao donijeti globalni sud kroz potop kako bi očistio zemlju.
Ova biblijska tema nije samo povijesna zanimljivost. Isus je upozorio da će „posljednja vremena biti kao Noini dani“. Razumijevanje onoga što se doista događalo prije potopa pomaže nam da prepoznamo duhovne bitke našeg vremena.
Biblija nam nudi sve potrebne ključeve za tumačenje, pozivajući nas da se ne oslanjamo na puko ponavljanje naučenog, već na pomno istraživanje Riječi Božje koja uvijek tumači samu sebe.
