Bivši sotonistički svećenik doživio susret koji je prkosio svakoj logici

Riaan Swiegelaar bio je visoko rangirani vođa unutar sotonističke crkve, čovjek koji je upravljao ritualima od međunarodnog značaja.

Dok je u mračnoj prostoriji pripremao jedan takav obred, okružen svijećama i teškom atmosferom okultizma, dogodilo se nešto što je prkosilo svakoj logici. U trenutku kada je palio drugu svijeću, prostorija se iznenada ispunila nadnaravnom, blistavom svjetlošću koja nije dolazila iz zemaljskog izvora.

Pred njim je stajao čovjek. Riaan je, misleći da je netko provalio u prostoriju, ljutito tražio da se osoba predstavi. Odgovor koji je dobio ostavio ga je u potpunom šoku: „Ja sam Ješua iz Nazareta“. Riaan mu je drsko uzvratio kako mu ne vjeruje i da će to morati dokazati. No, umjesto gnjeva ili osude, preplavila ga je neopisiva količina ljubavi i suosjećanja.

U tih dvije minute susreta, Riaan je vidio svu težinu svoga grijeha, ali istovremeno i Kristov autoritet koji nadilazi sve što je ikada iskusio u okultizmu. Taj kratki trenutak bio je dovoljan da sruši godine privrženosti tami.

Odmah je napustio ritual, a ubrzo i sotonističku crkvu, iako je cijena bila golema. Izgubio je domove, automobile i financijsku stabilnost, no ističe kako ni sekunde ne žali jer je pronašao nepoljuljan temelj u Kristu.

Iza ovog čuda stajala je majka koja nikada nije prestala moliti. Iako četiri godine nisu razgovarali, ona je u svoju Bibliju neprestano upisivala njegovo ime.

Čvrsto je vjerovala da đavao nema pravo na njezino dijete jer ga je još kao bebu posvetila Bogu. Njezina ustrajna molitva bila je ključna u ovom duhovnom boju koji je njezina sina vratio kući.

Ova priča podsjeća nas da gotovo trideset posto Isusove službe na zemlji je obuhvaćalo oslobađanje potlačenih. Duhovni rat je stvaran, a Crkva ne bi smjela šutjeti o tim temama.

Svjedočanstvo poput Riaanovog dokazuje da nitko nije toliko izgubljen da ga Božja ruka ne bi mogla dohvatiti i da ne postoji tama koju Kristovo svjetlo ne može nadvladati.