Luksemburg je postao druga zemlja na svijetu koja je u svoj ustav ugradila “slobodu” pobačaja, nakon Francuske, koja je to učinila 2024. godine.
Zastupnički dom Velikog Vojvodstva odobrio je ustavnu reformu 1. ožujka s 48 glasova za, šest protiv i dva suzdržana, lako premašivši dvotrećinsku većinu potrebnu za izmjenu Ustava.
Inicijativa je nastala 2024. godine od ljevičarske stranke Déi Lénk (“Ljevica”), koja je podnijela nacrt zakona u svibnju 2025. Državno vijeće Velikog Vojvodstva, koje djeluje kao gornji dom, pregledalo ga je i odobrilo u lipnju iste godine.
Kao što je kardinal Hollerich upozorio, proces je bio brz.
Tekst reforme ne uključuje pojam “pravo” na pobačaj, već “sloboda”. Ova promjena u formulaciji je značajna: Socijalnokršćanska narodna stranka (CSV) protivila se formulaciji “prava”, tvrdeći da bi to teoretski stvorilo “obvezu” za državu da ga aktivno jamči. Glavne stranke složile su se oko pojma “sloboda”, koji osigurava legalnost pobačaja, ali dopušta da zakonska ograničenja ostanu. Odbačeni su i prijedlog za produljenje zakonskog ograničenja na 14 tjedana i amandman kojim se jamči “pravo” na kontracepciju, piše InfoCatolica.
Pobačaj je legalan u Luksemburgu na zahtjev žene do 12 tjedana trudnoće. U srpnju 2025. ukinuto je obvezno trodnevno razdoblje čekanja i savjetovanje prije postupka. Prekidi trudnoće dopušteni su i u kasnijim fazama kada se dijagnosticira fetalna abnormalnost koja se smatra smrtonosnom.
Nisu sve skupine jednoglasno podržale reformu. Zastupnik Demokratske stranke (DP) Gérard Schockmel glasao je protiv nje, tvrdeći da mjera zanemaruje prava nerođenog djeteta. Prema Luxembourg Timesu, Schockmel je također opisao raspravu kao vođenu onim što je nazvao “nemilosrdnom feminističkom ideologijom”. DP, sa 14 mjesta, dopustio je svakom svom članu da glasa prema svojoj savjesti.
Mjesec dana prije glasovanja, skupina međunarodnih akademika s institucija poput Harvarda i Oxforda potpisala je otvoreno pismo u kojem pozivaju članove parlamenta da odbace amandman. Potpisnici su upozorili da će pojam “sloboda”, iako nije “pravo”, sudovi neizbježno tako tumačiti.
