Svaki kršćanin poznaje prizor Posljednje večere, no rijetki primjećuju jedan neobičan detalj koji iz temelja mijenja naše razumijevanje Kristove žrtve.
Isus te večeri nije samo blagovao sa svojim učenicima; On je predvodio Pashu, strogo propisani židovski obred koji je imao svoj jasni scenarij. Prema drevnoj tradiciji, pashalna večera uključivala je četiri čaše vina, od kojih je svaka imala svoje simboličko značenje i točno određeno vrijeme ispijanja.
Prva čaša bila je posvećena blagoslovu, druga pripovijedanju o izlasku iz Egipta, a treća, koja se pila nakon jela, nazivala se čašom otkupljenja. Upravo je tu treću čašu Isus uzeo i rekao da je to Njegova krv novoga Saveza. No, ono što se dogodilo nakon toga zbunjuje mnoge već stoljećima.
Umjesto da popiju četvrtu čašu, kojom se obred pobjedonosno završava, Evanđelja bilježe da su učenici otpjevali hvalospjev i odmah otišli na Maslinsku goru.
Dovršetak saveza na Kalvariji
Isus je te večeri izričito naglasio kako više neće piti od trsa dok ne dođe kraljevstvo Božje. Mnogi teolozi sugeriraju da Isus namjerno nije završio pashalni obred u gornjoj sobi jer je tu posljednju, četvrtu čašu, planirao popiti na posve drugom mjestu.
U Getsemanskom vrtu Isus se molio da ga mimoiđe ova čaša, govoreći upravo o gorkom kaležu patnje koji je bio potreban za potpuno otkupljenje čovječanstva.
Zanimljivo je da su hvalospjevi koje su pjevali prije odlaska zapravo psalmi od 115. do 118. stoljeća. U Psalmu 116. spominje se podizanje čaše spasenja, što dobiva potpuno novu dimenziju u kontekstu Isusove muke. Na samom kraju, dok je visio na križu, Isus je rekao da je žedan. Tek nakon što je okusio ocat s ponuđene spužve, izgovorio je sudbonosne riječi: „Dovršeno je“. Te se riječi ne odnose samo na kraj Njegove tjelesne patnje, već na službeni završetak pashalne večere.
Popivši tu posljednju čašu na križu, Isus je zapečatio Novi savez i postao pashalno Janje koje oduzima grijehe svijeta. Ovo nam donosi duboku utjehu jer potvrđuje da naše spasenje nije proces u tijeku, već potpuno i savršeno dovršeno djelo. I
sus je dragovoljno popio čašu suda kako mi to nikada ne bismo morali učiniti, osiguravajući nam vječni mir. Danas možemo živjeti u punoj slobodi znajući da na križu ništa nije ostalo nedorečeno.
