Biblija nas jasno upozorava na duhovne zamke koje sami sebi postavljamo, nesvjesno pozivajući destruktivne sile u svoju svakodnevicu.
Apostol Pavao u Poslanici Efežanima 4, 26-27 opominje: „Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajte mjesta đavlu.“. Riječ „mjesto“ ili „uporište“ u ovom kontekstu označava položaj, priliku ili legalan pristup koji neprijatelj strpljivo čeka kako bi zakoračio u vašu stvarnost.
Prestanite činite ove tri stvari koje vas otvaraju za utjecaj demona:
1. Srdžba i nepraštanje
Prva i iznimno česta zamka jest zadržavanje srdžbe i nepraštanja. Kada vas netko duboko povrijedi ili izda, prirodno je osjetiti gnjev. Međutim, ako svaku večer odlazite u krevet ljuti, vrteći isti film u glavi, vaša ogorčenost postaje duhovna klopka. Nepraštanje nije tek prolazna ljudska emocija; ono je duhovni okov koji vas iscrpljuje i daje tami pravo pristupa vašem duhu. Dokle god odbijate otpustiti krivnju drugima, vi sami ostajete zarobljeni u gorčini.
2. Izricanje prokletstva
Druga opasnost krije se u izgovaranju prokletstva nad vlastitim životom. Mudre izreke 4, 23 nas poučavaju: „Iznad svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.“. Riječi koje izgovarate izravno proizlaze iz vašeg srca. Ako neprestano ponavljate rečenice poput „Meni nikada ništa ne ide od ruke“, „Moj život je živa katastrofa“ ili „Nikada neću biti dovoljno dobar“, vi zapravo sadite sjeme poraza.
Tim negativnim proglasima pristajete uz neprijateljev plan za svoj život, umjesto da proglašavate ono što Bog kaže o vama. Riječi imaju snagu, stoga prestanite govoriti propast i počnite naviještati Božju pobjedu.
3. Ispunjavanje uma zlim sadržajem
Treća duhovno opasna navika je ispunjavanje uma tamom. U današnjem digitalnom dobu lako je provesti sate i sate skrolajući kroz sadržaje prožete nasiljem, bludnošću, strahom i općom negativnošću. Često se tješimo da je to samo nevina zabava za kraćenje vremena, no ono čime hranite svoj um s vremenom preuzima kontrolu nad vašim duhom. Polako, ali sigurno, Božji mir nestaje iz vašeg srca, a molitve postaju prazne i suhe.
Poslanica Filipljanima 4, 8 nas poziva da razmišljamo o onome što je istinito, plemenito, pravedno i čisto. Sve što gledate i slušate ili vas približava Bogu ili vas udaljava od Njega. Ako svoje oči i uši punite tamom, pozivate neprijatelja da sjedne tik do vas. Budite stoga budni čuvari svojih srca i zatvorite ta vrata jednom zauvijek.
