Ljudi se često pitaju: ako su životinje nevine, zašto pate i osjećaju bol, strah?
Budući da životinje ne čine grijeh i ne posjeduju moralnu odgovornost kao ljudi, njihova patnja mnogima djeluje nepravedno. Ovo pitanje posebno izaziva razmišljanje o Božjoj dobroti, smislu patnje i stanju svijeta u kojem živimo.
Da bismo razumjeli ovu temu, najprije trebamo objasniti što znače pojmovi „patnja” i „nevinost”. Patnja označava iskustvo boli, teškoće ili nevolje, dok nevinost označava odsutnost moralne krivnje. Kada govorimo o životinjama, jasno je da one nisu moralni agenti – ne donose svjesne moralne odluke niti se bune protiv Boga. Upravo zato njihova patnja djeluje posebno bolno i teško razumljivo.
Prema biblijskom učenju, Bog je stvorio svijet kao savršen i „vrlo dobar”. U Knjizi Postanka stoji da je sve stvorenje bilo u skladu i miru. Međutim, grijeh prvih ljudi, Adama i Eve, narušio je taj sklad. Njihova neposlušnost nije utjecala samo na čovjeka nego na cijelo stvorenje. Svijet je postao obilježen raspadljivošću, bolešću, sukobima i smrću. Životinje, iako nevine, žive unutar tog palog svijeta i zato sudjeluju u njegovim posljedicama.
Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima piše da „sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolovima”. Ovim riječima želi pokazati da cijela priroda osjeća posljedice grijeha i čezne za obnovom.
Patnja životinja nije posljedica njihove krivnje, nego dio opće slomljenosti svijeta
Grabežljivost, bolesti, prirodne katastrofe i smrt postali su stvarnost nakon što je čovjekov grijeh narušio prvobitni sklad stvaranja.
Važno je naglasiti da Biblija ne ignorira patnju životinja. Naprotiv, ona potiče ljude na odgovorno i suosjećajno postupanje prema svim živim bićima. U Izrekama 12,10 piše: „Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.” Čovjek je pozvan biti upravitelj Božjeg stvorenja, a ne njegov uništavatelj. To znači da ljudi trebaju pokazivati ljubav, brigu i milosrđe prema životinjama te ublažavati njihovu patnju gdje god je moguće.
Dakle, životinje ne pate zato što su krive ili moralno pokvarene, nego zato što žive u svijetu koji je pogođen posljedicama ljudskog grijeha.
PROČITAJTE: Ako postoji Bog, zašto mnogi ljudi tako strašno pate?
Kršćanska nada ne završava u sadašnjoj patnji. Novi zavjet govori o budućoj obnovi svega stvorenoga. U Otkrivenju se opisuje novo nebo i nova zemlja gdje više neće biti boli, smrti ni tuge. Time se naglašava da patnja nema posljednju riječ.
Bog obećava obnovu svijeta i konačno oslobođenje od posljedica grijeha. U toj obnovi sudjelovat će i cijelo stvorenje, uključujući životinje.
