Umjetna inteligencija (AI) postala je dio naše svakodnevice, a njezina sposobnost brzog analiziranja podataka i oponašanja ljudskog stila pisanja otvorila je mnoga pitanja. Danas tekstualni modeli mogu u svega nekoliko sekundi sastaviti esej, pjesmu, pa čak i cjelovitu propovijed s uvodom i zaključkom.
Općenito govoreći, propovjednici su slobodni koristiti digitalne alate koji im štede vrijeme, poput digitalnih Biblija ili online komentara. Međutim, kada je riječ o tome da umjetna inteligencija u potpunosti osmisli i napiše poruku koja se upućuje vjernicima, otvaraju se ozbiljna moralna i duhovna pitanja.
Propovijed je plod molitve, a ne tehnologije
Priprema propovijedi nije tek akademski ili tehnički zadatak koji se može delegirati stroju. To je duboka duhovna disciplina koja zahtijeva osobnu molitvu, proučavanje i potpunu ovisnost o Duhu Svetome. Apostol Pavao poziva Timoteja da se očituje kao prokušani radnik koji ispravno reže riječ istine (Druga Timoteju 2,15). Slično tome, u Starom zavjetu čitamo kako je Ezra čvrsto odlučio najprije osobno proučavati i vršiti Zakon Gospodnji, a tek onda poučavati druge (Ezra 7,10).
Kada svećenik ili pastor prepusti pisanje propovijedi algoritmu, on zaobilazi proces posvećenja koji dolazi kroz osobno hrvanje s Božjom Riječju. Istina koja se iznosi pred crkvu mora najprije biti proživljena i internalizirana u srcu samog propovjednika.
U suprotnom, propovijedanje postaje sterilna vježba javnog govora, lišena duhovne snage. Umjetna inteligencija može složiti rječite rečenice, ali ne može proizvesti istinu osnaženu Duhom, na kojoj vjernici trebaju graditi svoju vjeru.
Granice tehnologije i uloga vjernog upravitelja
Svećenici ili pastori su pozvani biti vjerni upravitelji Božje Riječi, a ne samo učinkoviti komunikatori. Bog u ovom svijetu primarno djeluje kroz ljude stvorene na Njegovu sliku koji mogu voljeti, suosjećati i prepoznavati duhovne potrebe svoje zajednice. Strojevi to ne mogu.
Znanstvena istraživanja iz 2026. godine potvrđuju da čak i najnapredniji modeli umjetne inteligencije često griješe u osnovnoj logici i pokazuju nedostatke u donošenju zaključaka. Budući da su obučavani na golemim količinama podataka s interneta, njihovi izvori mogu biti nepouzdani i teološki neispravni.
Pavao naglašava da propovijedanje uključuje ukoravanje, opominjanje i hrabrenje s velikom strpljivošću, što zahtijeva mudrost i suptilnost izvan mogućnosti bilo kojeg računalnog programa (Druga Timoteju 4,2).
Ipak, AI se može koristiti odgovorno ako se tretira isključivo kao pomoćni alat, a ne kao autor poruke. Propovjednici ga mogu koristiti za provjeru gramatike, sažimanje povijesnog konteksta ili predlaganje ilustracija, slično kao što se koriste rječnici i komentari. Korištenje tehnologije kao prečaca koji umanjuje ovisnost o Bogu postaje prepreka, a ne pomoć. Propovijed uvijek mora proizlaziti iz pastorova osobnog odnosa s Gospodinom i poznavanja vlastite crkve.
