Knjiga o Jobu jedna je od najneshvaćenijih knjiga u cijeloj Bibliji. Ona postavlja pitanje koje muči čovječanstvo od samih početaka: ako je Bog dobar, zašto nevini ljudi pate?
Kako objasniti teške bolesti, glad ili osobnu bol kroz koju prolazite? Na kraju ove biblijske priče Bog osobno odgovara, ali većina ljudi pogrešno interpretira Njegove riječi.
Priča nas upoznava s Jobom, iznimno bogatim čovjekom koji je posjedovao tisuće životinja i imao veliku, sretnu obitelj. Job je bio najbogatiji, ali i najpobožniji čovjek na Starom istoku. Toliko je poštovao Boga da je prinosio žrtve za svoju djecu, znajući da Bog vidi svako srce. No, Job nije znao da netko u nebu pažljivo promatra njegove korake.
Biblija opisuje susret Boga i bića koje se na hebrejskom naziva Satan, što u prijevodu znači optužitelj. Taj optužitelj tvrdi da Job služi Bogu samo zbog bogatstva i blagoslova kojima je okružen. Optužitelj predlaže Bogu da mu oduzme sve što ima, tvrdeći da će ga Job tada prokleti u lice. Bog pristaje na ovaj test, i u samo nekoliko trenutaka Jobov se život potpuno ruši.
Neprijatelji kradu njegovu stoku, vatra guta stada, a snažan vjetar ruši kuću u kojoj mu pogiba desetero djece. Umjesto gnjeva, Job pada na koljena i moli pun vjere, govoreći da je gol izašao iz utrobe majke i da će se gol tamo vratiti, blagoslivljajući Gospodina koji daje i uzima.
Optužitelj, međutim, traži više. Bog mu dopušta da udari Joba bolnim kožnim čirevima. Izgubivši bogatstvo, djecu i zdravlje, Job odlazi na seosko bunište, mjesto gdje se palio životinjski izmet, te struže svoje rane komadom posuđa. Čak mu i vlastita žena poručuje da prokune Boga i umre, a tri najbolja prijatelja, umjesto utjehe, optužuju ga da pati jer je sigurno učinio neki strašan grijeh. U drevnom svijetu smatralo se da je patnja uvijek izravna posljedica ljudske zloće, no Job je bio potpuno nevin.
Odgovor iz oluje
Nakon dugih rasprava, Job u svojoj tjeskobi traži da mu Svemogući odgovori i iznese obranu. Bog se tada javlja iz silne oluje, praćene grmljavinom i snažnim vjetrom. Umjesto da uništi Joba zbog njegovih teških riječi, Bog mu postavlja niz pitanja o stvaranju svemira, upravljanju oceanima i zvijezdama. Bog time pokazuje Jobu koliko je ljudsko znanje ograničeno u usporedbi s Božjom mudrošću.
Bog vodi Joba na putovanje kroz životinjsko carstvo, govoreći o lavovima, divljim magarcima i orlovima. Isus je kasnije sažeo ovu istinu kada je govorio o vrapcima koji ne padaju na zemlju bez Očeve volje. Poruka je jasna: ako Bog brine o svakom stvorenju, On savršeno vidi i Jobovu bol, iako se Job osjeća zaboravljenim.
Tajna levijatana i obnova
Kako bi potpuno odgovorio na pitanje o patnji, Bog opisuje dva neobična stvorenja, behemota i levijatana. Levijatan, moćni morski zmaj koji bljuje vatru, u drevnim je kulturama bio simbol životnog kaosa.
Čovjek ne može ukrotiti kaos koji se iznenada pojavi u životu, bilo u obliku neočekivane obiteljske tragedije ili teške bolesti. Bog poručuje da samo On ima moć donijeti pravdu i red u taj kaos, ali da patnja trenutno služi svrsi koju čovjek ne može razumjeti.
Nakon Božjeg govora, Job se ponizuje, priznajući da je govorio o onome što ne razumije. Bog mu vraća sve što je izgubio i blagoslivlja ga više nego prije. Knjiga o Jobu zapravo nas upućuje na još jednog pravednika koji je prošao kroz neopisivu patnju. To je Isus Krist.
Isus je bio iskušavan od Sotone, ostao je bez ičega i napustili su ga svi prijatelji. Moćni Bog koji govori iz oluje uzeo je ljudsko tijelo i pretrpio bolnu smrt na križu. Da bismo razumjeli zašto pravedni ljudi pate, moramo se zapitati zašto je Bog patio za nas.
Kroz križ je pobijeđena smrt i otvoren put u vječni život gdje više nema boli. Iako ne možemo razumjeti svaki razlog patnje, možemo imati povjerenja u Onoga koji je patio za nas, jer upravo u tome leži bit istinske vjere.
