Irački premijer Ali Falih al-Zaidi pozvao je iračke kršćane koji su napustili zemlju u posljednjim desetljećima da se vrate u domovinu, uvjeravajući ih da njegova vlada to smatra “nacionalnim prioritetom”.
Tijekom sastanka s kaldejskim patrijarhom, premijer je obećao olakšati povratak kršćanskih obitelji kroz razne mjere potpore, uključujući njihovo uključivanje u državni program dodjele milijun stambenih parcela, piše InfoVaticana.
Al-Zaidi je izjavio da kršćani predstavljaju “aktivnu komponentu i temeljnog partnera u izgradnji države te u povijesti i budućnosti Iraka” te je inzistirao na tome da bogatstvo zemlje leži u njezinoj vjerskoj, etničkoj i kulturnoj raznolikosti.
Poziv i poduzetnicima i investitorima
Premijer je također uputio poruku kršćanskim poslovnim ljudima i investitorima sa sjedištem u inozemstvu, pozivajući ih da se vrate kako bi sudjelovali u obnovi zemlje i iskoristili investicijske prilike, posebno u područjima zdravstva i obrazovanja.
Kako je objasnio, Vlada radi na učvršćivanju stabilnosti i stvaranju potrebnih uvjeta za promicanje novih poslovnih projekata, poticanje gospodarskog razvoja i stvaranje radnih mjesta.
Kaldejski patrijarh Mar Pavao III. Nona zahvalio je izvršnoj vlasti na njezinim inicijativama i izrazio nadu da će one doprinijeti jačanju povjerenja kršćana u dijaspori i potaknuti njihov povratak, kao i uključivanje kršćanskih poduzetnika u razvoj zemlje.
Crkva nas podsjeća da su uzroci egzodusa još uvijek prisutni
Vladin poziv pozdravili su razni crkveni dužnosnici, iako je popraćen i pozivom na rješavanje problema koji su uzrokovali masovnu emigraciju iračkih kršćana.
Sirijski pravoslavni nadbiskup Mosula, Kirkuka i Kurdistana, monsinjor Nicodemos Matta Sharaf, opisao je inicijativu kao “službeno priznanje prava kršćana da žive u zemlji svojih otaca i predaka”. Međutim, upozorio je da poziv vjerojatno neće biti uspješan ako se ne riješe temeljni uzroci koji su prisilili tisuće obitelji da napuste zemlju.
Među njima je spomenuo političku marginalizaciju, nedovoljnu zastupljenost kršćana u institucijama, korupciju, nesigurnu infrastrukturu, nedostatke u zdravstvenim i obrazovnim uslugama te nedostatak mogućnosti zapošljavanja.
