U današnjem ubrzanom svijetu ljudi su uglavnom usmjereni na sebe. Često se događa da susjedi koji žive vrata do vrata ne znaju ni kako se onaj drugi zove. Običan osmjeh ili topla riječ postali su rijetkost, no djeca nas nerijetko podsjete kako se povezati na najčišći mogući način.
Dokaz za to je četverogodišnji Roman Butzlaff iz Sjeverne Caroline, dječak koji je svojim jednostavnim mahanjem uspio ujediniti cijelo susjedstvo.
Mali Roman budio se svakoga dana s golemim uzbuđenjem, jedva čekajući da nekome kaže “bilo”. Međutim, iza tog veselog lica skrivala se duboka usamljenost. Prije otprilike godinu dana njegovi su se roditelji rastali.
Otac mu se odselio daleko na Floridu, a djed i baka također su živjeli kilometrima daleko. Romanu je silno nedostajala muška figura i oslonac u životu.
Sve se počelo mijenjati kada je susjed Wade Fulgum primijetio dječaka koji mu uporno i veselo maše. Odlučio je prići, upoznati ga i ubrzo su počeli provoditi vrijeme zajedno.
Vidjevši to, i drugi su se susjedi, uglavnom starije dobi, počeli uključivati. Roman ih je ubrzo počeo pozivati na svoje košarkaške i nogometne utakmice, sate plivanja, pa čak i na proslavu rođendana.
Oni su se rado odazivali, donoseći dječaku ljubav i sigurnost koja mu je nedostajala. Danas je Romanov hladnjak prepun slika njegovih novih prijatelja, a njegova majka Anna svjedoči kako je sinova usamljenost potpuno nestala.
Ljubiti svoga bližnjega jedna je od najvažnijih zapovijedi koju nam je Isus ostavio. Ova topla priča pokazuje da za ispunjenje te zapovijedi ne moramo činiti velika, grandiozna djela.
Ponekad je dovoljan samo iskren osmijeh ili kratak pozdrav da nekome tko prolazi kroz teške i usamljene dane promijenimo život i posvjedočimo Božju ljubav.
