Tragom novih znanstvenih istraživanja, tajna Torinskog platna – za koje mnogi vjeruju da je poslužilo kao pogrebni povoj Isusa Krista – dobila je još jedan fascinantan trag.
Najnovija DNK analiza lanenih vlakana i otkriće specifičnih mikroorganizama ukazuju na izravnu povezanost platna s područjem Bliskog istoka i okruženjem visoke slanosti.
Talijanski istraživači, predvođeni dr. Giannijem Barcacciom s Sveučilišta u Padovi, ispitali su lanena vlakna uzeta s platna te su pomoću naprednog genetskog sekvenciranja otkrili rijetku mitsku DNK liniju H33. Ova je genetska linija danas prisutna među stanovništvom Bliskog istoka, posebice na području Svete Zemlje, Jordana, Libanona i Sirije.
Uz genetske tragove, znanstvenici su na vlaknima identificirali i mikroorganizme iz skupine archaea, koji uspijevaju isključivo u iznimno slanim uvjetima. Ova saznanja sugeriraju da je platno tijekom svoje povijesti bilo izloženo okruženju s visokim udjelom soli, što stručnjake navodi na zaključak da je moglo boraviti na području oko Mrtvog mora.
Sveto pismo nam svjedoči da je nakon raspeća Josip iz Arimateje uzeo Isusovo tijelo i umotao ga u čisto platno. Iako znanost još uvijek nije definitivno dokazala da je Torinsko platno pripadalo samome Kristu, najnoviji nalazi dodatno potkrepljuju njegovu povijesnu povezanost sa Svetom Zemljom.
Tajanstveni otisak i novi znanstveni dokazi nastavljaju poticati rasprave i buditi zanimanje vjernika i znanstvenika diljem svijeta.
