Liječnik dr. Chris Kerr, koji već gotovo tri desetljeća radi s pacijentima na samrti, podijelio je svoja zapažanja o znakovima koji najavljuju da se nečiji zemaljski život bliži kraju.
Isprativši tisuće ljudi na njihovom posljednjem putu, ovaj stručnjak ističe kako umirući često doživljavaju posebna viđenja i susrete s osobama koje su ranije preminule.
Prema njegovim riječima, kako se kraj približava, pacijenti sve više vremena provode spavajući. Unutar toga stanja ubačeni su u duboka viđenja u kojima susreću svoje pokojne roditelje, rođake ili prijatelje.
Dr. Kerr naglašava kako se ne radi o klasičnim snovima ili metaforama. Pacijenti iznimno jasno pamte te događaje i često se uvrijede ako netko pretpostavi da je riječ o običnom snu. Za njih su ti susreti stvarni, potpuni i donose im duboki unutarnji mir.
Zanimljivo je da djeca koja se suočavaju s teškim bolestima kraj života doživljavaju drugačije od odraslih. Budući da najmlađi najčešće nisu izgubili bliske ljude, u svojim viđenjima rijetko susreću preminule rođake. Umjesto toga, djeca često vide uginule kućne ljubimce ili zamišljaju sigurna i mirna mjesta, poput dvoraca koje su sama stvorila u mašti.
Iako djeca nemaju razvijen vokabular za pojmove poput prolaznosti ili smrtnosti, dr. Kerr ističe kako ona pred sam kraj intuitivno razumiju što se događa.
Ova viđenja, bilo da se radi o susretu s voljenima ili omiljenim životinjama, pruža im osjećaj sigurnosti. Djeluju kao blagoslovljeni dar utjehe i spokoja u trenucima kada se tijelo gasi, a duša priprema za odlazak.
