Istraživači koji provode dubinska bušenja na lokalitetu Durupınar u blizini planine Ararat došli su do novih dokaza koji snažno podupiru biblijski izvještaj o Noinoj arki. Formacija u obliku broda uočena je još 1959. godine, no desetljećima je bila predmet rasprava pri čemu su je mnogi smatrali tek prirodnom stijenom.
Tim projekta Noah’s Ark Research Project u suradnji sa sveučilištem Ağrı İbrahim Çeçen dobio je službene dozvole turskih vlasti te je izveo prvu sezonu bušenja na više od 12 lokacija do dubine od 18 metara.
Izvučeno je preko 300 uzoraka tla, a rezultati su iznenadili znanstvenike jer bušilice nisu naišle na čvrstu vapnenačku stijenu ili matičnu podlogu, već na naslage bogatog crnog tla.
Rane laboratorijske analize pokazale su da to tlo sadrži trostruko više organske tvari od okolnog terena te 38 posto više kalija uz jasne razlike u pH vrijednosti, što odgovara sastavu tla nastalom stoljetnim raspadanjem velikih količina drva. Sama formacija dugačka je oko 157 metara, što odgovara dimenzijama navedenim u Knjizi Postanka.
Napredni radarski snimci otkrili su pravilne strukture, prolaze i prave kutove ispod površine, dok je u okolici pronađeno 26 masivnih kamenih sidara kakva su drevni brodovi koristili za stabilizaciju. Područje je također prekriveno morskim fosilima i školjkama na velikoj nadmorskoj visini.
Znanstvenici trenutno surađuju sa sveučilištima u Sivasu i Ankari na završnim laboratorijskim analizama tla kako bi do kraja zime dobili konačne potvrde ovih nalaza.
