Neizgovorene molitve su za Boga iste kao i naši glasovi. Možemo se moliti u sebi kao i naglas, jer Bog čuje naše misli kao i naše glasove. Prije svega, Biblija nam govori da Bog zna sve o svemu (1. Ivanova 3,20).
Ovo znači da On zna i naše misli zato što su one uključene u “sve”. Stoga, možemo se moliti u sebi i Bog zna koje su naše molitve. Zatim, Pismo nas jasno uči da Bog zna naše misli.
– “Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.” Psalam 94,11
– “Ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.” Psalam 139,2
VIDI OVO: Je li u redu moliti se u sebi?
– ”Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snuje zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi'” Matej 9,4-5
– “A on, znajući njihove misli, reče im:» Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjeti će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?” Matej 12,25-26
S obzirom da nam je Bog rekao da mu se molimo, i budući da On zna naše misli, tada On zna što mislimo kada se molimo, kao i što tražimo.
Molitve naglas i neizgovorene molitve u sebi su jednake pred Bogom. On čuje obje.
