Vjerovanje da nasljednici apostola imaju vlast otpuštati grijehe temelji se na sljedećem biblijskom stihu: “Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” (Ivan 20,23)
No to ne znači da apostoli imaju vlast otpuštati grijehe već da imaju ODGOVORNOST propovijedanjem evanđelja svima koji povjeruju u Kristovu žrtvu omogućiti odrješenje od grijeha. Pogledajmo kako su to oni činili:
“Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovom prima oslobođenje od grijeha svaki koji u njega vjeruje.’ Još dok je Petar govorio te riječi, Duh Sveti se spustio na sve koji su čuli riječ.” (Djela 10,43-44) (također pogledajte i Djela 3:19)
Apostoli se nigdje nisu ponašali kao da imaju vlast otpuštati grijehe. To se najbolje vidi iz sljedeće epizode:
“Ali bio je tu neki čovjek imenom Šimun, koji se već otprije bavio vračanjem i začaravao narod samarijski tvrdeći da je on netko velik. Uz njega su svi, od najmanjega do najvećeg pristajali govoreći: ‘Ovaj je čovjek velika snaga Božja.’ A priklanjali su mu se jer ih je već dugo vremena začaravao svojim vračanjem. Ali kad su povjerovali Filipu koji je propovijedao o kraljevstvu Božjem i imenu Isusa Krista, krstili su se, i muškarci i žene. Tada je i sâm Šimun povjerovao te je, pošto je bio kršten, ostao uz Filipa i divio se gledajući velika čudesa i znakove što su se događali. A kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslali su k njima Petra i Ivana, koji su se, kad su sišli, pomolili za njih da bi primili Duha Svetoga. (Jer još ni na jednoga od njih nije sišao; bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.) Tada su položili na njih svoje ruke te su primili Duha Svetoga. A kad je Šimun vidio da se Duh Sveti daje polaganjem ruku apostola, ponudio im je novac govoreći: ‘Dajte i meni tu vlast da onaj na koga položim ruke primi Duha Svetoga.’ A Petar mu je rekao: ‘Neka tvoj novac propadne zajedno s tobom, jer si mislio da dar Božji možeš kupiti novcem! Ti nemaš ni dijela ni udjela u ovom jer tvoje srce nije pravo pred Bogom. Pokaj se stoga od te svoje zloće i moli Boga ne bi li ti oprostio tu pomisao tvoga srca. Jer vidim da si u gorkoj žuči i u okovima bezakonja.’” (Djela 8,9-23)
Vidimo da Petar nije odriješio Šimuna od grijeha već ga je potaknuo da moli Boga za oprost.
Praksa ispovijedi preko svećenika počela se primjenjivati tek u sedmom stoljeću, a kroz povijest se mijenjala.
Ako je Crkva sedam stoljeća mogla funkcionirati bez posredništva svećenika u ispovijedi, oproštenje od grijeha moguće je onda dobiti i kroz molitvu. No ipak, ako nekoga ispovijed preko svećenika potiče da se poboljša kao osoba, nije to u potpunosti krivo.
Isus ne gleda je li svećenik učinio znak križa s tri prsta i izrekao odrješenje, već je li se ta osoba iskreno pokajala. Valja napomenuti i to da je za primanje oprosta od Boga bitan čimbenik da oprostimo drugima njihove grijehe prema nama (Matej 6,14-15).
“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.” (1. Ivanova 1,9)
“Obznanio sam tebi grijeh svoj i bezakonje svoje nisam sakrio. Rekao sam: ‘Priznat ću GOSPODU prijestupe svoje’, i ti si mi oprostio bezakonje grijeha moga.” (Psalam 32,5)
Mnogi optužuju ovaj portal da je protestantski ili pak “sve samo ne kršćanski”. Ovo je prije svega biblijski portal i glavni cilj mu je ljudima podijeliti istinu koja nam je svima otkrivena jednom za svagda kroz Božju riječ – Bibliju.
No često se mnogi biblijski citati krivo shvaćaju i zloupotrebljavaju te nam je stoga želja obraniti takve citate. Ovaj članak nije usmjeren protiv nijedne crkve, već je čisto informativan svima koji nisu sigurni na koji način mogu dobiti oprost od grijeha (koji nam je svima potreban).
Autor: M. L.
