„Tiha noć“ najpoznatija je božićna pjesma na svijetu. Pjeva se u tisućama jezika, u crkvama i domovima, na trgovima i u bolnicama, a njezina jednostavna melodija i danas dira srca ljudi svih kultura.
No, jeste li se ikada zapitali kako je nastala ova rado pjevana pjesma koja je postala veća od vremena, popularnija od bezbrojnih hitova, pa čak i od jednostavne rođendanske pjesme koju smo svi barem jednom zapjevali – „Sretan rođendan“?
Priča o „Tihoj noći“ započinje u malom austrijskom mjestu Oberndorf, uoči Božića 1818. godine. Mladi župnik Joseph Mohr i mjesni učitelj te glazbenik Franz Xaver Gruber našli su se pred neočekivanim problemom: orgulje u crkvi sv. Nikole bile su neupotrebljive. Umjesto panike, dvojica su se povukla na razgovor u četiri oka.
Dogovor je bio jednostavan, ali sudbonosan – župnik će napisati tekst, a učitelj će ga uglazbiti za gitaru, koja će zamijeniti orgulje na božićnoj polnoćki.
Te večeri Mohr je stajao uz prozor župnog doma, gledajući snijegom prekrivene krovove sela i slušajući tišinu brda i dolina. U tom miru, riječi su same potekle: „Tiha noć, sveta noć…“. Pjesma je imala samo tri kitice, jednostavne i duboke, prožete mirom Isusovih jaslica.
Uglazbljena je za svega nekoliko trenutaka. U ponoć, 24. prosinca 1818., tijekom mise, nakon riječi Evanđelja o anđelima koji slave Boga, zapjevala se nova pjesma. Pjevali su Mohr i Gruber, dok je učitelj tiho prebirao po žicama gitare, pazeći da svjetovno glazbalo ne nadjača svetost trenutka.
Nitko tada nije mogao naslutiti da je u toj tihoj noći rođena pjesma koja će obići cijeli svijet i stoljećima donositi poruku mira.
