Ako Bog zaboravlja naše grijehe, zašto mi uvijek dopuštamo đavlu da iskopa neki mulj?

Ako Bog zaboravlja naše grijehe, zašto mi uvijek dopuštamo đavlu da iskopa neki mulj ili kaljužu iz naše prošlosti i maše nam time pred licem?

Postoji dobra vijest za svakog kršćanina koji se bori ili radi da pokori djela svoga tijela u svojoj vlastitoj snazi. Uključuje li to i vas?

Koliko puta ste pokušali izraditi pobjedu u svom kršćanskom životu? Koliko ste obećanja dali Bogu samo da biste ih ponovno prekršili? Koliko puta ste mu pokušali ugoditi odbacujući svoje požude i navike, samo da biste još jednom podbacili?

Evo vaše dobre vijesti iznesene u Mihejevoj knjizi: “(Gospodin) će satrti naše opačine” (Mih 7,19).

VIDI OVO: Duhovna amnezija: Jeste li zaboravili što je Bog učinio za vas?

Božja Riječ nam daje sliku za slikom kako on briše naše grijehe iz sjećanja: On ih se više ne sjeća. On ih baca u more. On ih svladava, što znači, lovi ih i zarobljava.

Izaija nam čak kaže da Bog uzima naše prijestupe i baca ih za svoja leđa: “Za leđa si bacio sve moje grijehe” (Iz 38,17). To znači da Bog nikada neće ponovno gledati naše grijehe i obznaniti ih.

Sad mi dopustite da vas pitam: Ako Bog zaboravlja naše grijehe, zašto mi uvijek dopuštamo đavlu da iskopa neki mulj ili kaljužu iz naše prošlosti i maše nam time pred licem?

Svi naši grijesi već su pokriveni Kristovom krvi; očišćavajuća, opraštajuća snaga Isusove krvi obuhvaća sve. Ona pokriva čitav naš život.

Autor: David Wilkerson