Anonimna ispovijest objavljena u britanskom Telegraphu 15. prosinca potresla je mnoge roditelje. U kolumni otac opisuje, vlastitim riječima, kako je njegov sin bez znanja obitelji počeo uzimati hormone za promjenu spola – uz podršku škole koju su smatrali sigurnim i pouzdanim mjestom.
Sve je započelo kada su roditelji primijetili da njihov 14-godišnji sin, nazvan pseudonimom Jonathan, prolazi kroz unutarnje poteškoće vezane uz identitet. Poput mnogih tinejdžera, provodio je sate zatvoren u sobi uz mobitel, što roditelji danas opisuju kao jednu od svojih najvećih pogrešaka. Nisu znali da razgovara s nepoznatim osobama na internetu koje su ga poticale na “tranziciju” i uvjeravale da pati od rodne disforije.
Roditelji su pokušali pristupiti oprezno i s razumijevanjem. Dopustili su mu korištenje neutralnog imena u školi, uvjereni da će otvorenost pomoći da ih posluša u ozbiljnijim pitanjima poput lijekova ili operacija.
Zaključali su mu pametni telefon i jasno mu rekli da pričeka s bilo kakvim nepovratnim odlukama. No, nisu računali na to da će, kako otac tvrdi, njihovu roditeljsku ulogu potkopati odrasli kojima su povjerili skrb o djetetu.
Škola je afirmirala dječaka kao djevojčicu
Prema njegovim navodima, elitna internatska škola, koju su skupo plaćali, iza leđa roditelja afirmirala je Jonathana kao djevojku, osigurala mu žensku odoru i uključila ga u ženske sportske aktivnosti. Iako je škola pismeno obećala da neće pomagati u nabavi hormona, Jonathan je preko školskog računala stupio u kontakt s klinikom koja mu je, nakon minimalnog savjetovanja, poslala hormone i blokatore – besplatno.
Istina je izašla na vidjelo tek kada je susjeda primijetila promjene na mladiću. Roditelji su potom otkrili da je sin uzimao hormone više od godinu dana, uz znanje škole. Danas, s 18 godina, Jonathan je prekinuo školovanje, otuđio se od obitelji i otišao u inozemstvo živjeti s osobama koje je upoznao online.
Otac priznaje da neizmjerno pati. Uspoređuje iskustvo s ratom, u kojem roditelji gube djecu bez oružja i bojišta. Ova ispovijest još je jedno upozorenje da se iza apstraktnih rasprava o ideologijama kriju stvarne obitelji, stvarna djeca i duboke, trajne rane.
