Posljednjih godina svjedočimo povratku fenomena koji kritičari nazivaju „nebeski turizam“. Riječ je o pričama pojedinca koji tvrde da su nakon kliničke smrti ili kome posjetili nebo, razgovarali s Isusom, a potom se vratili kako bi o tome pisali bestselere.
Iako takva svjedočanstva često privlače milijune čitatelja i gledatelja, ona otvaraju ozbiljna teološka pitanja o autoritetu i dostatnosti Svetoga pisma.
Jedan od nedavnih primjera je mladić Gabe Perau, koji je nakon nesreće na skateboardu proveo 18 dana u komi. U svojim televizijskim gostovanjima, Gabe detaljno opisuje susret s Isusom koji mu je navodno rekao da se ne brine za svoje grijehe jer je za njih već plaćeno.
Iako ove riječi zvuče utješno i u skladu su s kršćanskom naukom, postavlja se pitanje: zašto nam je potrebna nova objava za istinu koja je već jasno zapisana u Bibliji? Ako netko u „raju“ čuje ono što već piše u Svetom pismu, takvo putovanje je suvišno. Ako pak čuje nešto novo, ulazimo u opasno područje izvanbiblijskih objava koje izravno proturječe upozorenju iz Knjige Otkrivenja o zabrani dodavanja bilo čega Božjoj riječi.
Biblijski autoritet nasuprot subjektivnim iskustvima
Ključni stih koji osporava ovakva iskustva nalazi se u Evanđelju po Ivanu (3,13), gdje Isus jasno kaže: „Nitko nije uzišao na nebo doli onaj koji siđe s neba“. Isus ovime naglašava svoj jedinstveni autoritet – On je jedini mjerodavan izvor informacija o nebu.
Kada se pojave pojedinci koji tvrde da su posjetili nebeska prostranstva i vratili se s novim detaljima, oni nesvjesno potkopavaju Isusov autoritet i dostatnost Biblije. Biblijski proroci i apostoli, poput Izaije ili Pavla, imali su vizije neba, ali nikada nisu tvrdili da su „usisani“ tamo pa vraćeni s misijom prodaje knjiga. Pavao je čak napisao da mu nije dopušteno govoriti o onome što je vidio.
Povijest nas uči oprezu, a najpoznatiji primjer je dječak Alex Malarkey, autor bestselera „Dječak koji se vratio iz raja“. Godinama nakon objave knjige koja je zaradila golem novac, Alex je javno priznao da je cijelu priču izmislio kako bi privukao pozornost. I
ako su izdavači nastavili profitirati, Alexova savjest, nakon što je istinski povjerovao u Krista, nije mu dopuštala da dalje živi u laži. Njegov slučaj služi kao snažan podsjetnik da subjektivna iskustva, koliko god emocionalno snažna bila, ne mogu biti temelj naše vjere.
Vjernici često posežu za ovakvim knjigama zbog znatiželje ili manjka zadovoljstva onime što je Bog već otkrio. Međutim, Biblija sadrži sve što nam je potrebno za poznavanje Boga i vječnosti. Umjesto traženja potvrde u upitnim svjedočanstvima, kršćani su pozvani proučavati Sveto pismo koje je jedini nepogrešivi autoritet.
Svaki pokušaj dopune Biblije modernim vizijama zapravo je napad na njezinu dostatnost i podsjetnik da je Isus jedini pravi izvor istine o onome što nas čeka nakon smrti.
