Nakon umirovljenja, Abu Sami je počeo propitivati islam i upoznao je Isusa. Unatoč progonu, nastavlja propovijedati Evanđelje i moliti se za svoje neprijatelje.
Abu Sami je odrastao u obitelji koja je prakticirala druzsku vjeru. Dok je još bio mlad, po stupanju u državnu službu u svojoj zemlji, bio je prisiljen prijeći na islam kao uvjet za zadržavanje posla.
Iako to nije bio njegov prvi izbor, posvetio se novoj religiji: molio se, postio, pa čak i obavio hadž – hodočašće u Meku koje se zahtijeva od muslimana.
„Prije sam slijedio islam, posebno Kuran. Nakon što sam se umirovio, netko nam je pričao o Kristu pa sam počeo istraživati“, rekao je Abu za Global Christian Relief.
Nakon što je počeo propitivati religiju, Abu je istaknuo: „Istraživao sam i počeo tražiti skrivene stvari koje postoje u islamu. Otkrio sam da je to pogrešna religija jer nije dopušteno raspravljati s učenjacima ili postavljati pitanja. Otkrio sam da islam ne dolazi od Boga.“
Nezadovoljan islamom, odlučio je čitati Bibliju
U početku je tvrdio da ne razumije u potpunosti Sveto pismo, ali je počeo gledati propovijedi na televiziji, a kasnije ga je poučavao obiteljski prijatelj koji je bio kršćanin. Nakon otprilike dva mjeseca proučavanja Biblije, on i njegova supruga odlučili su posvetiti svoje živote Kristu.
PROČITAJTE: Zašto nam treba Spasitelj?
Što ga je uvjerilo da je Evanđelje istinito? „To je bio cijeli Kristov život“, izjavio je.
Nastavio je: „Kad sam počeo shvaćati Evanđelje i dublje ga proučavati, čitajući o putu Gospodina Isusa Krista do križa, to mi je otvorilo vrata. Kristov križ najveći je dokaz Gospodinove ljubavi prema nama i otkupljenja koje je ponudio kako bismo se mogli spasiti.“
„U islamu se priča vrtjela oko nasilja, ali kršćanstvo je pokazalo kako nas Bog voli i da mu je stalo do nas“, dodao je.
‘Pokušali su me odvratiti od Gospodina’
Otkad je prihvatio Isusa, Abu otvoreno dijeli Evanđelje: „Ne mogu si pomoći. Moram govoriti. Na svakom sastanku, u svakoj grupi, moram govoriti o Kristu. Ne mogu šutjeti.“
Međutim, članovi obitelji i zajednice počeli su ga uznemiravati. Izvještava da su ga braća i bliski rođaci pokušali nagovoriti da se odrekne Isusa.
„Prvi ljudi koji su me progonili bili su moja braća i najbliži rođaci“, rekao je.
Nastavio je: „Pokušao sam ih dovesti do Krista, govorio sam o pogreškama islama i druzske vjere i pokušao sam im pomoći da shvate tko je Isus. Jako su me progonili i pokušavali me odvratiti od Gospodina. Ali moj odgovor je bio: ‘Nikada ne bih mogao napustiti Krista’.“
Nakon što se povukao iz javne službe, Abu je otvorio trgovinu, ali susjedi su počeli bojkotirati njegov posao. Čak su i njegovi dobavljači odbili surađivati s njim.
Nadalje, kada su drugi ljudi u njegovoj zajednici prešli na kršćanstvo, lokalno vodstvo ga je krenulo optuživati. Zbog toga je bio prisiljen napustiti obitelj i posao.
‘Sretni što su progonjeni zbog Krista’
Unatoč gubicima, Abu je ostao čvrst u svojoj vjeri: „Kad sam s Bogom, s našim Gospodinom, ne moram se brinuti o ljudima ili što mi žele učiniti. Vrlo sam sretan što me progone zbog Kristova imena.“
Kao progonjeni evangelizator na Bliskom istoku, Abu je rekao da pronalazi utjehu u svom omiljenom biblijskom odlomku, Mateju 11:28-29, koji kaže:
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vam dati odmor. Uzmite jaram moj na sebe, jer jaram je moj sladak i breme moje lako.”
Unatoč progonima, Abu Sami moli za svoje neprijatelje i za druzsku i muslimansku zajednicu da se predaju Kristu.
„Žao mi je njih, ne sebe. Jer oni koji me progone ne poznaju istinu, ne poznaju Isusa Krista. Molim se da me Gospodin upotrijebi za obilnu žetvu i da vidim džamije u islamskim zemljama pretvorene u crkve.“
