Najčešća pogreška glede klanjanja koju kršćani danas čine je da traže osjećaj Božje blizine, a ne Boga. Teže za osjećajem, i ako ga oćute, smatraju da su proslavljali Boga. Nije tako! Bog se, zapravo, često povuče iz naših osjećaja, zato da se odučimo oslanjati se na njih. Traženje osjećaja, pa čak i osjećaja Kristove blizine, nije slavljenje.
Kad ste novi kršćanin, Bog vam daje mnoge osjećaje i često odgovara na najnezrelije i najsebičnije molitve – kako biste bili sigurni da On postoji. Ali kako rastete u vjeri, odučit će vas od te ovisnosti.
Božja sveprisutnost i manifestacija Njegove prisutnosti nisu jedno te isto. Prvo je činjenica, a drugo često osjećaj. Bog je uvijek prisutan; čak i onda kad Ga ne osjećate. Njegova je prisutnost odviše duboka da bi se mogla mjeriti samo emocijama.
Da, Bog želi da osjetite Njegovu prisutnost, ali mu je više stalo do toga da se pouzdajete u Njega nego da Ga osjetite. Bogu možemo ugoditi vjerom, a ne osjećajima.
Situacije koje će kušati vašu vjeru dogodit će se onda kad vam se život raspada, a Boga nigdje nema. To se dogodilo Jobu. U Jednom je jedinom danu izgubio sve: obitelj, posao, zdravlje i sve što je imao. I što je najgore, (u trideset sedam pogavlja), Bog nije rekao ni riječi!
Kako slaviti Boga kad ne razumijete što se zbiva u vašem životu, a Bog šuti? Kako uprti pogled u Isusa kad su oči pune suza? Valja činiti kao i Job: ”Tad ustade Job (…) pokloni se i reče: ‘Go izađoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve uzeo! Blagoslovljeno bilo ime Jahvino!”’ (Job 1,20-21)
Autor: Rick Warren; iz knjige ”Svrhovit život” (Stepress Zagreb)