Bog nam ne može dati svoje najbolje duhovne blagoslove ako ne ispunimo određene uvjete

Svi se možemo složiti da je grijeh u nama, a ne Kristova nespremnost da nas čuje, ono što sprečava molitvu.

Bez sumnje, najgori neprijatelj čovjek on je sam. Molitva je za dijete Božje – za onoga koji živi kao što bi dijete Božje moralo živjeti.

Veliko je pitanje sljedeće: Gajim li ja nekog neprijatelja u svome srcu? Postoje li u njemu izdajice?

Bog nam ne može dati svoje najbolje duhovne blagoslove ako ne ispunimo određene uvjete povjerenja, poslušnosti i službe. Ne tražimo li često iskreno najveće duhovne darove, a da uopće ne pomišljamo da bismo trebali ispuniti potrebne uvjete?

Ne tražimo li često blagoslove, a da nismo prikladni primiti ih? Usuđujemo li se biti sasvim iskreni prema sebi dok smo u nazočnosti Božjoj? Usudimo li se iskreno reći: ”Istraži me, o Bože, i vidi” postoji li u meni išto što sprečava Božji blagoslov za mene i kroz mene?

Raspravljamo o ”problemu molitve”, ali mi smo sami problem o kojem treba raščlaniti! S molitvom je sve u redu. Srce koje potpuno stoji na Kristu nema problema u molitvi.

Nećemo navoditi uobičajene biblijske tekstove koji pokazuju kako molitva može biti osujećena. Htjeli bismo da svatko baci pogled u svoje vlastito srce. Nijedan grijeh nije premalen da ne bi mogao osujetiti molitvu i možda samu molitvu pretvoriti u grijeh ako ga se nismo voljni odreći.

Muslimani u zapadnoj Africi govore: ”Ako nema čistoće, nema molitve; ako nema molitve, nema pijenja vode neba.” Ova istina tako je jasno vidljiva u Svetom pismu da je upravo začuđujuće da bi itko pokušavao zadržati i jedno i drugo, i grijeh i molitvu. Ali mnogi to rade. Čak je i David rekao prije mnogo godina: ”Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod” (Ps 66,18).

A Izaija govori: ”… nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega” (Iz 59,2).

Svakako, svi se možemo složiti da je grijeh u nama, a ne Kristova nespremnost da nas čuje, ono što sprečava molitvu. Po pravilu, to je neki takozvani mali grijeh koji šteti molitvenom životu i kvari ga. To mogu biti sumnja ili nevjera, ponos, srce bez ljubavi, malodušnost i nedostatak empatije, nezahvalnost.

Iz knjige Klečeći kršćanin (Put života, Zagreb)