Bog ne želi da budete jaki

Bog ne želi od nas da budemo jaki. Bog želi biti naša snaga.

Možda je bolji način da se ovo kaže sljedeće: Bog želi da budemo stvarno jaki, što se razlikuje od načina na koji bismo obično mogli željeti da budemo jaki. Često želimo biti jaki na način koji nama daje slavu. Bog želi da budemo jaki na način koji njemu daje slavu. U palom svijetu, ove dvije želje su često u sukobu.

Međutim, kad bismo bili bezgrešni, naša želja i Božja želja bile bi u savršenoj harmoniji. Željeli bismo biti jaki jedino u snazi koju daje Bog (1. Petrova 4,11). No, budući da nismo bezgrešni, često postoji nesklad između snage koju želimo imati i snage koju nam Bog želi dati.

Kao rezultat toga, možemo se naći u situaciji da smo duboko obeshrabreni samim ograničenjima i nepovoljnim okolnostima koje je zapravo Bog dizajnirao kako bi u nama podigao snažnu, hrabru i oslobađajuću vjeru.

Zarobljeni u slabosti

U Izlasku 12, Izraelci su pod Mojsijem čudesno oslobođeni ropstva i izvedeni iz Egipta. A prema Izlasku 14, Izrael se utaborio uz Crveno more, u ranjivom i vjerojatno zbunjujućem položaju. Bog je s namjerom uputio Mojsija da tamo vodi Izrael zato što je odredio da će još jednom za kraj dramatično poniziti faraona i Egipćane – još jedan dramatičan uskličnik na kraju proglasa Egiptu i svijetu koji će odjekivati ostatku ljudske povijesti: „da sam ja Gospod“ (Izlazak 14,4).

Ali Izraelci nisu razumjeli Božju svrhu. Vjerojatno je bilo mnogo mrmljanja u vezi toga što uopće rade postavljajući tabor na mjestu koje je izgledalo kao slijepa ulica. Došlo je samo do još veće panike kada se pojavila faraonova vojska i pritisnula ih prema moru. Sve je izgledalo kao najgori scenarij: smrt mačem ili smrt utapanjem.

I kao što bi se većina od nas osjećala, ovi ljudi su bili uplašeni i ljuti. Vikali su na Mojsija: „Zar nije bilo grobova u Egiptu te si nas doveo da pomremo u pustinji? Što si nam time učinio što si nas izveo iz Egipta?“ (Izlazak 14,11).

Bili su zarobljeni na mjestu slabosti – mjestu koje je Bog za njih dizajnirao.

Oslabljeni kako bi naučili gdje se snaga stvarno nalazi

Mojsije je odgovorio uspaničenom narodu: „Ne bojte se! Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Gospod učiniti da vas danas spasi; jer Egipćane koje danas vidite, njih više nećete ponovo vidjeti dovijeka. Gospod će se boriti za vas, a vi budite mirni“ (Izlazak 14,13-14).

I on se borio za njih. Zadržavajući egipatsku vojsku stupom od ognja, otvorio je Izraelcima suh put kroz Crveno more. Tada je pustio Egipćane i oni su pod svaku cijenu krenuli u potjeru za Izraelom, i more ih je progutalo.

A s druge strane svega, Mojsije i narod su izašli s pjesmom koju još i danas pjevamo:

„Moja je snaga i pjesma Gospod, jer je mojim spasenjem postao. On je Bog moj, i njega ću slaviti; Bog oca mojega, i njega ću veličati“ (Izlazak 15,2).

Kada se egipatska vojska pojavila, Bog je mogao Izrael učiniti narodom Samsona. Duh Sveti je mogao navaliti na njih sve, i mogli su potući Egipat s hrpom čeljusti magaraca. Zašto Bog to nije učinio?

Pa, sjećate se Samsona? Kada je Bog dao Samsonu snagu da sam pobijedi 1000 Filistejaca, koju je pjesmu Samson poslije toga pjevao?

„Magarećom čeljusti gomilu za gomilom, magarećom čeljusti ljudi pobih tisuću“ (Suci 15,16).

„Pobih.“ Ne postoji himna Bogu od Samsona nakon ikojeg podviga, i nije preživio onaj radi kojeg je spomenut kao uzor vjere u Hebrejima 11,32. Bog je bio Samsonova snaga, ali Samson to nije stvarno prepoznao.

Bog je želio da Izrael razumije kako je on njihova snaga i njihovo spasenje kako bi postao njihova pjesma. To je razlog zašto ih je stavio u oslabljeni, bespomoćni položaj.

Gospodin je naša snaga

Izlazak je bio najveći starozavjetni nagovještaj evanđelja Isusa Krista. Bog nas izbavlja kao bespomoćnu djecu, uhvaćenu između sila zla i mora Božjeg gnjeva. Isus je naš izbavitelj, a njegov križ i uskrsnuće naše izbavljenje.

No, zajedno sa svim ostalim biblijskim pričama o iskupljenju, izlazak je također podsjetnik da je Bog s namjerom dizajnirao naša oslabljena mjesta i prepušta nas njima. Kada se osjećamo zarobljeni u njima, možemo biti duboko obeshrabreni, panični, pa čak i ljuti. Božja svrha u takvim iskustvima nam obično nije odmah jasna. Sve samo izgleda kao da je Bog ili napravio veliku grešku ili je jednostavno hirovit. No, ni jedno od toga nije slučaj.

Istina je da kao grešni ljudi zapravo ne razumijemo što znači da Bog bude naša snaga i naše spasenje sve dok nismo stavljeni na dovoljno slabo mjesto gdje je on naša jedina opcija. Isprva se ovo ne čini kao velika milost, ali kasnije, ponekad mnogo kasnije, otkrivamo da je to dar neizmjerne milosti. A onda Bog stvarno postaje naša pjesma.

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Vesna L.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: