Bog radi u onima koji čekaju
Foto: mike barwood/Flickr

Kako Bog radi u onima koji čekaju? Novi zavjet nam daje barem pet specifičnih situacija u kojima nas Bog ohrabruje da strpljivo čekamo. 

Živimo u vremenima nestrpljivosti. Bilo da se radi o čekanju u redu, čekanju u prometu, čekanju na poslugu s hranom ili čekanju na brak, čekanje se protivi današnjoj kulturi više nego ikad. Postavljaju nam se uvjeti da sve radimo na vlastiti način, i to odmah. Najprije je to bila brza hrana i instant kava; a potom i sve ostalo.

U današnje vrijeme imamo sve više razloga da se divimo Isusovoj savršenoj strpljivosti. Osim što imamo starozavjetni uzor psalmiste – koji je „strpljivo čekao na Gospodina“ i poticao svoje čitatelje da čine isto (Psalam 37,7); također imamo Abrahama (koji je „strpljivo izdržao, zadobio obećanje“, Hebrejima 6,15), zajedno sa svim onima „koji putem vjere i strpljivosti baštine obećanja“ (Hebrejima 6,12). I što je najvažnije, kao uzor „savršene strpljivosti“ imamo samog Bogočovjeka (1. Timoteju 1,16).

Kada Isus prikazuje svoju strpljivost, ne pokazuje samo strpljivost svoga Oca, već to čini kao potpuni čovjek. Pokazuje vrstu božanskog života koji se može izraziti u našem vlastitom ljudskom tijelu. I zato je Biblija puna poziva da budemo strpljivi poput Krista. Novi zavjet nam daje barem pet specifičnih situacija u kojima nas Bog ohrabruje da strpljivo čekamo. Razmotrite ih kao poticaj za molitvu i u određenim prilikama traženje veće strpljivosti snagom koju On daje (1. Petrova 4,11).

1. Strpljivost s ljudima

Možda smo skloni tome da prvo pomislimo na strpljivost u vezi stvari – bilo da je riječ o posluzi hrane ili brzini internetske veze. No, iza stvari nalaze se ljudi. Živimo u osobnom svemiru, kojeg je stvorio osoban Bog, a naše svakodnevne okolnosti, čak i kada mislimo da su izolirane od svih drugih, neminovno formiraju i oblikuju drugi ljudi. Ako želimo biti sve više strpljivi, to mora biti vezano uz stvarne ljude.

Kada nas apostol poziva da „hodimo dostojno“ našeg poziva u Kristu, ističe to isključivo drugačije usmjerenim riječima: „sa svom poniznošću i krotkošću, sa strpljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi, trudeći se sačuvati jedinstvo Duha povezani mirom“ (Efežanima 4,1-3). Strpljivost je vezana uz druge ljude.

Slično tome, pozvani smo njegovati „milosrdno suosjećanje, ljubaznost, poniznost uma, krotkost, strpljivost, podnoseći jedni druge i opraštajući jedan drugomu“ (Kološanima 3,12-13). Strpljivost se rađa uz druge ljude koji ne dijele naš ritam, postupke, prioritete i osjećaj za vrijeme. „A vas, braćo, potičemo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite strpljivi prema svima!“ (1. Solunjanima 5,14).

2. Strpljivost u činjenju dobra

Ako želimo biti još određeniji, jedan od načina na koji se strpljivost orijentira na druge jest ustrajanje u činjenju dobra. Kršćanska dobra djela su osobna – ona su za dobrobit drugih. Kada Isus priča svoju prispodobu o sijaču, dobru zemlju karakterizira kao „one koji Riječ, kada je čuju, čuvaju u plemenitu i dobru srcu te donose plod u ustrajnosti“ (Luka 8,15). Sam Duh Sveti ne rađa samo strpljivost, već također pomaže u našem donošenju ploda u korist drugih.

Nikakva značajna dugoročna plodonosnost u ovom palom svijetu ne dolazi bez prepreka i otpora. Služiti drugima na smislen način znači da ćemo vrlo brzo nailaziti na otpor. Strpljivost je, dakle, vrlina duše koja nam pomaže ustrajati u činjenju dobra, a ne da nas uplaše uporni izazovi protivljenja, truda i zamora.

3. Strpljivost u vodstvu

Jedna od najupečatljivijih istina u vezi strpljivosti u Bibliji jest njezino povezivanje s vodstvom. Svi kršćani mogu (i trebaju) rasti u strpljivosti, ali to nije preduvjet da biste bili kršćanin. Međutim, strpljivost je potrebna za službu u crkvi.

„A sluga se Božji ne treba svađati, nego biti blag prema svim ljudima, sposoban poučavati, strpljiv“ (2. Timoteju 2,24). Oni koji „propovijedaju riječ“ trebaju to činiti „sa svom strpljivošću“ (2. Timoteju 4,2). Pogledajte što Pavao vezuje uz strpljivost kada hvali svoga štićenika Timoteja: „No ti si u potpunosti upoznao moj nauk, način življenja, naum, vjeru, strpljivost, ljubav, postojanost“ (2. Timoteju 3,10). Strpljivost čak igra središnju ulogu u Pavlovoj obrani svog apostolstva (2. Korinćanima 6,4-6; 12,12).

U srcu formalnog vodstva u kršćanskoj crkvi nalazi se uzor stadu (1. Petrova 5,3). Isus želi za svoju crkvu ne samo da ima njegov uzor „savršene strpljivosti“, već da strpljivost u zajednici također žive pravilno postavljeni i priznati vođe, premda nesavršeni kakvi jesu.

4. Strpljivost u patnji

Aspekt strpljivosti koji je vjerojatno najteže njegovati jest strpljivost u patnji. Mnogo je lakše izdržati dosadnu osobu kada vaše vlastito tijelo ne trpi bol, ali kako ćete ju izdržati u boli i patnji? Hoćete li imati potrebna sredstva u kušnji i biti strpljivi prema Bogu kada otkrije svoje savršeno vrijeme, koje obično ne odgovara našim željama? Hoćemo li biti „u nevolji strpljivi“ (Rimljanima 12,12), gledajući na proroke za „uzor podnošenja zala i strpljivosti“ (Jakovljeva 5,10)?

Bog ima posebno pomazanje koje daje svojoj djeci u patnji. On čuva svoje najbolje vino u podrumima nevolje, rekao je Samuel Rutherford. I udvostručuje našu radost time što nas osposobljava da služimo kao instrumenti njegove utjehe drugima koji su u boli. Dakle, naša strpljivost u patnji pomaže drugima da strpljivo izdrže. „Ako i jesmo u nevoljama pritisnuti, to je za vašu utjehu i spasenje i pomaže vam da djelotvorno podnosite iste patnje koje i mi podnosimo“ (2. Korinćanima 1,6).

U prva tri poglavlja Otkrivenja, apostol Ivan pet puta spominje strpljivost i postojanost. Piše kao „brat vaš i suzajedničar u nevolji i u kraljevstvu i postojanosti Isusa Krista“ (Otkrivenje 1,9), a zatim pokazuje da se ova strpljiva postojanost koja potječe od Krista umnožava kako odjekuje u životima Isusovih sljedbenika (Otkrivenje 2,2-3.19; 3,10).

5. Strpljivost u iščekivanju Isusovog drugog dolaska

U konačnici, čekamo Kristov povratak. Kao kršćani, naša najveća radost čeka na nešto što još uvijek nemamo. Čeznemo za time da vidimo Isusa licem u lice. „Ali ako se nadamo onome što ne gledamo, tada to strpljivo iščekujemo“ (Rimljanima 8,25). Jakov donosi još i snažniju vezu:

„Strpite se stoga, braćo, do Gospodinova dolaska. Evo, poljodjelac iščekuje dragocjeni plod zemlje i strpljiv je u pogledu njega sve dok ne primi ranu i kasnu kišu. Strpite se i vi; učvrstite svoja srca, jer se Gospodinov dolazak približio“ (Jakovljeva 5,7-8).

Strpljivo iščekujući Isusov povratak je vrhunac strpljivosti za kršćanina – i imajte na umu da to nije „strpljivost“ koja želi biti ravnodušna u vezi njegovog dolaska. Prava strpljivost pretpostavlja tešku čežnju i intenzivnu bol.

Ne možemo biti strpljivi s njegovim drugim dolaskom ako prvo ne čeznemo za time. Gledati oko sebe na naš slomljeni i grijehom zaraženi svijet i govoriti: „Koliko još, Gospodine?“ ne odaje strpljivost, već daje najveći izraz strpljivosti.

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Vesna L.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: