Život može biti bolno težak. Iznenada se dogode teške situacije. A gdje je Bog kada stvari postaju sve gore?
Život može biti bolno težak. Puno puta, kada sam pomislila da će život konačno postati bolji, prevarila sam se. To je bila tišina prije sljedeće razorne oluje. Ništa nije bilo bolje. U stvari, život je postao još teži.
Bojala sam se opet nadati. Jer je nada donosila još više boli. Pitala sam se gdje je Bog kada stvari postaju još gore.
Sahranila sam svog dvomjesečnog sina jer su doktori pogriješili. Šest godina kasnije, dijagnosticiran mi je Postpolio sindrom, stanje koje će me toliko oslabiti da će mi na kraju biti potrebna stalna njega, jer neću moći sama učiniti ni najjednostavnije stvari. A onda šest godina nakon moje užasne dijagnoze, moj muž je napustio našu obitelj, odselio se i kasnije podnio zahtjev za razvod.
Tih godina se sjećam kao kroz maglu. Upravo kada sam prihvaćala jednu nevolju, sljedeća je divljala. Pitala sam se kako ću podnijeti još jedan udarac.
Uplašena i sama
Zato me i privlači priča o Josipu. Znao je kako izgleda strašno razočaranje. Odrastao je kao omiljeni sin svog oca, ali su ga kasnije braća izdala i prodala kao roba u Egipat. Uskoro je bio osoba od povjerenja u Potifarevom domu, dok ga njegova gospodarica nije optužila za pokušaj silovanja jer je odbio spavati s njom. Josip je bio bačen u zatvor gdje je bio godinama, čekajući i pitajući se hoće li ikada biti oslobođen.
Josip se sigurno osjećao uplašeno i usamljeno, nesiguran što će mu budućnost donijeti. Pa kako je Josip izdržao te godine i izašao s još jačom vjerom? Zašto nije odustao, odlučen da se više nikada ne nada?
Josip je dobro podnio patnju usred strašnih razočaranja jer je znao da je Bog za njega i s njim i u najmračnijim mjestima.
Bog s nama
Četiri puta u Postanku 39, u Potifarevoj kući i u zatvoru, čitamo da je Gospodin bio s Josipom (Postanak 39,2-3; 21, 23). Iako je Bog kasnije izbavio Josipa na zadivljujući način, ljepota Josipove priče za mene nije u čudesnom izbavljenju, već u Božjoj stalnoj i vjernoj brizi za Josipa kada je njegov život bio pust.
Bog nikada nije odlazio od Josipa. Josip je znao da je Bog s njim, i da je konstantno blagoslovljen Božjim prisustvom i naklonošću, čak i kada su njegove molitve za izbavljenje ostajale neodgovorene godinama.
PROČITAJTE: 5 prepreka zbog kojih molitve ostaju neodgovorene
Sjećam se kako sam godinama vapila Bogu, misleći da će se moja vjera popraviti kada mi se život vrati u normalu. Ali kako je bol bivala jača, shvatila sam da mi je potrebno da nađem Boga u tom trenutku, a ne čekati da se moje okolnosti poboljšaju. Bog je želio da ga smatram dovoljnim usred nevolje, umjesto da samo tražim da me oslobodi.
I otkrila sam da je Bog više nego dovoljan dok sam se svakodnevno sretala s njim u Pismu i molitvi. Njegova riječ mi je postala veoma dragocjena. Donijela je svjetlo mojoj tami. Postala je život za mene.
Kako se završava moja priča?
U Njegovoj Riječi sam naučila vjerovati da me On voli (1 Ivanova 4,10). Kako će mi svaki put dati ono što mi je potrebno (Tužaljke 3,22-23). Kao i Josip, naučila sam da je Bog za mene (Ps 56,9), i da je uvijek sa mnom (Hebrejima 13,5), te me ništa ne može odvojiti od Njegove ljubavi (Rimljanima 8,39). Kroz Svoju Riječ, Bog mi je dao neporeciv osjećaj svoje prisutnosti, kao i Josipu.
Ali izgleda da je moja priča drugačija od Josipove. Brzo i čudesno, Josip je u potpunosti bio izbavljen. Bio je oslobođen iz zatvora, njegova braća su se ponizila i pokajala, a Josipu je data moć bez presedana. Mogao je reći svojoj braći: “Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro” (Postanak 50,20). Iako je prošao kroz veliku bol i razočaranje, na kraju se Josipova priča završila lijepo – nadahnjujući i izgrađujući vjeru.
Ali hoće li se sva naša razočaranja završiti lijepo? Izvodi li Bog sve za moje dobro? Neki od gubitaka se ne mogu otkloniti u ovom životu, a vidjela sam vjerne prijatelje kako umiru bez izbavljenja. Kako da se pomirim s tim?
Bog vas priprema
Kako se vraćam Bibliji, vidim da zbog neba, moja budućnost je zaista osigurana. Poput Josipa, ništa me ne može spriječiti da dobijem najbolje što Bog ima za mene. Svako razočaranje koje je Josip doživio je bilo potrebno kako bi se ispunio Božji veličanstveni plan – plan za Josipovo dobro, za dobrobit njegovog naroda i slavu Božju.
Svako moje razočarenje je bilo potrebno. Da nije, Bog ih ne bi donio. Naučila sam od Josipa vjerovati Bogu svaki put kada doživim gubitak, da me Bog priprema za nešto veće.
PROČITAJTE: Bog koristi nevolje kao blagoslove
Neke od nas, Bog možda sprema za zemaljske blagoslove i utjecaj, kao i Josipa. Ali svakog Kristovog sljedbenika Bog priprema za vječnu slavu veću od ovozemaljske (2 Korinćanima 4,17). Uvjerena sam da gubici koji se ne mogu povratiti na zemlji će donijeti najveću nagradu na nebu.
Gdje je Bog kada stvari postaju gore? On je s nama. I uvijek je za nas. Jednog dana ćemo vidjeti kako je iskoristio naš bol i gubitke kako bi postigao puno više od onoga što smo mogli tražiti ili zamisliti.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Ivana R.; Izvor: DesiringGod.org
