Nemoj se kloniti olujnih vjetrova kušnje, već se tješi, vjerujući da te Bog blagoslivlja ovim teškim ukorima.
A Bog svake milosti… on će vas, kada budete neko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi (Prva Petrova poslanica 5,10).
Vidjeli ste nebeski luk kako se nadvija nad ravnicom: njegove su boje veličanstvene, nijanse neobične. Duga je prekrasna, ali nažalost, brzo prođe i nestaje. Lijepe boje zamijene vunasti oblaci i nebo više ne blista ovom nebeskom bojom. Zato što nije utvrđena, duga nestaje. Kako bi, uopće, mogla biti? Veličanstveni prizor stvoren od kratkotrajnih sunčevih zraka i prolaznih kapljica kiše – kako bi se mogla zadržati?
Vrline kršćanskog karaktera ne smiju nalikovati prolaznoj ljepoti duge, već, naprotiv, moraju biti utvrđene, ukorijenjene, trajne. Traži, vjerniče, da sve dobro koje imaš bude trajno.
Tvoj karakter ne smije biti ispisan u pijesku, već uklesan u stijenu! Tvoja vjera ne smije biti poput zračnih fantoma (Shakespeare, Oluja), već od materijala otpornog na strašni oganj, koji će progutati drvo, sijeno i slamu licemjera.
VIDI OVO: Kušnje i poteškoće nisu slučajne – za sve postoji neki razlog
Trebaš biti ukorijenjen i utemeljen u ljubavi. Neka tvoja uvjerenja budu duboka, ljubav stvarna, tvoje želje iskrene. Neka tvoj život bude tako utvrđen i trajan da te neće moći pomaknuti nikakvi naleti pakla ni zemaljske oluje.
Kako postići tu utvrdu u vjeri? Apostol govori o trpljenju kao sredstvu: …kada budete neko vrijeme trpjeli. Ako preko nas ne prohujaju jaki vjetrovi, ne možemo biti ukorijenjeni.
Sve kvrge na korijenju i čudno izvijene grane staroga hrasta, govore o olujama koje su ga poharale i pokazatelj su dubine njegovog korijenja. Isto je tako, kršćanin, ojačan i ukorijenjen svim životnim kušnjama i olujama.
Nemoj se kloniti olujnih vjetrova kušnje, već se tješi, vjerujući da te Bog blagoslivlja ovim teškim ukorima.
Autor: Charles Spurgeon
