Dragocjenosti su ono što nas najviše stoji kako bismo se obogatili. Najveći blagoslovi svijeta došli su iz njegovih najvećih žalosti. Pjesnik Göthe navodno je rekao: “Nikada nisam imao neku nevolju, a da je nisam pretvorio u pjesmu.”

Mnoge od najistančanijih stvari u karakteru jednog kršćanina plodovi su trpljenja. Mnogi kršćani ušli su u kušnju kao hladni kršćani, svjetovna uma, neduhovni, a izronili iz nje s omekšanim, zrelim i obogaćenim duhom.

Posvećene nevolje omekšavaju grubost i hrapavost našega života. One proždiru nečistoću sebičnosti i svjetovnosti; ponižavaju ponos; smanjuju ljudske ambicije; obuzdavaju zapaljene strasti; pokazuju nam zlo našega vlastitog srca otkrivajući naše slabosti, pogreške i sramotu te čine da postajemo svjesni duhovne opasnosti.

One discipliniraju tvrdoglav duh. Nitko ni u kakvoj školi ne može naučiti lekciju strpljivosti, tolerancije i uzdržavanja, osim u školi trpljenja.

Jedna od metoda koju Bog koristi da bi usavršio karakter kršćanina jest da nam dozvoli nepravedno trpjeti. Većina od nas misli da je dovoljno trpljenja, a nepravedno trpljenje definitivno je previše. Ali Petar, govoreći o nepravednom trpljenju, kaže: “… ako, čineći dobro, trpite pa strpljivo podnosite, to je ugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani” (1 Pt 2,20-21).

To je vrlo oštra alatka za oblikovanja duše, ali morate znati, kad radnik s blanjalicom treba obaviti neko izuzetno fino djelo, on koristi vrlo oštru alatku. Kad Bog želi izrezbariti neki vrlo lijep ukras na kršćaninu, on koristi oštru alatku nepravednog trpljenja. Teško je primiti uvredu od drugih i uvijek uzvratiti ljubaznošću, ali Bog nije završio s nama dok se taj uzorak duboko ne ugradi u materiju naše duše.

Autor: Paul E. Billheimer

IZVORPut života