Trebamo li se bojati posljednjih vremena?

Kršćani se ne trebaju bojati posljednjih vremena. Zapravo, za kršćane je posljednje vrijeme nade, vrijeme obećanja.

Klasični prikazi apokalipse najavljuju dan kojeg se treba bojati. Zemlju preplavljuju zlo i uništenje. Ratovi bjesne po cijelom svijetu i vatra pada s neba dok se božanski sud donosi zlom čovječanstvu. Izraz “pakao na zemlji” obično je povezan s ovim populariziranim prikazom posljednjih vremena.

Posljednja vremena su vrijeme suda, bijesa i osude. Iako takve stvari čine uzbudljive filmske scenarije, podudara li se ova slika s biblijskim prikazom posljednjih vremena? Točnije, za one koji pripadaju Kristu, treba li se bojati posljednjih vremena? Kako vjera u nepopustljivu Božju ljubav i poruka pomirenja po križu mijenjaju način na koji očekujemo vrhunac cijele povijesti? 

Unatoč ovim popularnim prikazima, kršćani se ne trebaju bojati posljednjih vremena. Zapravo, za kršćane je posljednje vrijeme nade, vrijeme obećanja. Kristov drugi dolazak dan je koji očekujemo i iščekujemo. Ako ste u iskušenju da vas uhvati strah kad razmišljate o posljednjim vremenima, evo tri stvari koje morate uzeti u obzir. 

1. Ovo je vrijeme otkupljenja u ljubavi

Kad govorimo o posljednjim vremenima, moramo priznati određenu napetost koja postoji u svjedočanstvu iz Svetog pisma. S jedne strane, ne možemo pobjeći od stvarnosti da kraj vijeka donosi Božji pravedni sud. Kraj je doba kada Bog zadaje konačni udarac moći grijeha i smrti. Grijeh je pobijeđen, kao i dehumanizirajuće djelo đavla. Zbog ove prosudbe, završetak doba ponekad se izražava negativno.  

Prorok Malahija, na primjer, vapi: „Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva.” (Malahija 3, 2). Božji posjet Zemlji obraća se grijehu, ne samo u svijetu, već i u nama samima. Bez sumnje, ovo nije ugodno iskustvo. Ipak, Malahija je duboko u slici koju iznosi.

Malahija govori o posljednjim vremenima kao vremenu usavršavanja i pročišćavanja. Rafiniranje metala uključuje sagorijevanje nečistoća kako bi se otkrila izvorna ljepota metala. Svrha oplemenjivanja i pročišćavanja je obnoviti metal, a ne ga uništiti. Koliko god ovaj proces bio neugodan, ovo je slika otkupljenja. 

Posljednja vremena stoga navješćuju nepopustljivu Božju ljubav. Pogrešno je povezati posljednja vremena s osvetoljubivim Božjim gnjevom. Bog voli svoja stvorenja i pruža ljubav prema svima koje je stvorio. 

Isus govori: „Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. “Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.“ (Luka 22, 27-28) 

Ne bojimo se Kristovog dolaska, jer je naš grijeh prekriven Isusovom krvlju. Oprošteno nam je. Nema se čega bojati, jer posljednja vremena donose potpunu realizaciju našeg otkupljenja. 

2. To je dan obnove 

Knjiga Otkrivenja jedno je od primarnih mjesta gdje se govori o posljednjim vremenima u Svetom pismu. Mnogi pogrešno percipiraju Ivanovu viziju kao uništenje i gnjev. Ipak, ovo nije stvarnost Ivanove apokaliptične vizije. Umjesto mističnog iskustva beskrajnog uništenja, Ivanova vizija posljednjih vremena prožeta je Božjom milošću i ljubavlju. 

Malo prije završetka knjige, Ivan piše: 

„I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer, prijašnje uminu. Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite. I još mi reče: “Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava.“ (Otkrivenje 21, 1-6) 

Ovo je krajnja vizija kraja. Bog je stvorio novo nebo i novu zemlju. „I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.“ (Otkrivenje 21, 3) 

Ivanova vizija Novog Neba i Nove Zemlje izravno odražava izvorno stvaranje pronađeno u Postanku 1-3. Poput rajskog vrta, Ivan promatra veliku rijeku i moćno drvo koje stoji u središtu Novog Jeruzalema. Rijeka daje život, a lišće stabla donosi ozdravljenje, a ne razdvajanje. Značenje ovoga je jasno: svijet izgubljen grijehom i prijevarom, u Postanku 3, sada je ponovno stvoren. 

Upravo to znači “apokaliptično”. “Apokalipsa” je kada Bog privodi jedno doba kraju kako bi drugo moglo započeti. To se događa s drugim Kristovim dolaskom. Kršćani se ne boje posljednjih vremena jer je apokaliptični kraj ovog doba samo vrijeme u kojem se obnavlja sve stvoreno i mi smo uvedeni u beskrajnu Božju vladavinu. 

3. Sada živimo u posljednjim vremenima

Često govorimo o posljednjim vremenima, koja dolaze u nekim budućim vremenima. Zapravo, možemo čak sumnjati hoće li se “posljednja vremena” uopće dogoditi. Teološki gledano, danas živimo u posljednjim vremenima. Teolozi klasificiraju naše sadašnje vrijeme kao „trenutno, koje se još nije dogodilo“. Dok živimo u punoj stvarnosti Božjeg kraljevstva, još uvijek čekamo vrhunac Božjeg spasenja u svijetu. 

Posljednja vremena sadašnja su stvarnost, jer živimo u iščekivanju Kristovog povratka. Isus je o ovoj vrlo dinamičnoj riječi govorio u evanđelju po Mateju. Na pitanje o tome koji znakovi mogu ukazivati na posljednja vremena, Isus je odgovorio: 

„A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. Ali sve je to samo početak trudova.“ (Matej 24, 6-8)  

Kristov opis jezivo je suvremen. Proučite bilo koji kanal s vijestima i neizbježno ćete čuti o “ratovima i glasinama o ratovima”. Svijet je potresen, nekada i previše, dok nemiri neprestano izazivaju pustošenje po cijelom svijetu. Nadalje, jaz između “onih koji imaju” i “onih koji nemaju” nastavlja se povećavati, a glad, siromaštvo i glad tužna su stvarnost za mnoge u cijelom svijetu. 

U konačnici, reći da živimo u posljednjim vremenima znači samo reći da živimo u svijetu kojem je očajnički potrebna Kristova iscjeliteljska moć. Živimo u svijetu kojem je potrebno iskupljenje. Čak i danas “cijelo stvorenje iščekuje da se otkriju Božja djeca.” (Rimljanima 8, 19)

Poziv kršćana ne odnosi se na strah od posljednjih vremena ili bijeg od njih, nego da se uključe u snagu Duha i svjedočanstvo evanđelja. Ne samo da nas Isusova ljubav okružuje, nego nas Duh također osnažuje da vjerno živimo u ovom vremenu. 

Zašto se ne bismo trebali bojati?

Nikada ne možemo zaroniti u dubinu ovoga što nam Posljednja vremena u potpunosti znače u našem životu vjere. Na kraju, posljednja vremena govore o vrhuncu Božjeg djela otkupljenja. Takve stvari uvijek će biti izvan potpunog razumijevanja naših ograničenih umova. Sve do dana kada ćemo „u potpunosti spoznati prema onome što jesmo.” (1. Korinćanima 13, 12), pozvani smo priznati da posljednja vremena govore o suverenosti Boga. Bog kontrolira i Božje otkupljenje je osigurano. U to možemo biti sigurni, pa se ne moramo bojati. 

Autor: Kyle Norman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!